29. 12. 2015.

Bilten "Putnik" br. 93, zima 2015.


U novom broju biltena "Putnik" objavljen je izveštaj o našem usponu na Beljanicu sredinom novembra ove godine. U nastavku sledi tekst, onako kako je prenet u "Putniku" (uz male izmene u odnosu na tekst na blogu).

27. 12. 2015.

Avala iz pravca Resnika (2015)


Tradicionalna planinarska akcija "Avala iz četiri pravca", održana po osamnaesti put.

Za razliku od prošlogodišnjeg izdanja, ove godine ponovo nema republički karakter, reklo bi se opravdano. Ipak je ovo jedna nezahtevna i ne mnogo atraktivna šetnja, čak i u najtežoj varijanti (iz Jajinaca), a kamoli u najlakšoj, iz Resnika, za koju smo se mi iz nekih potpuno neplaninarskih razloga odlučili ove godine.

Ipak, kad nema većih izazova i resnička šetnja do Avale je dovoljno dobar izbor za zatvaranje sezone.

19. 12. 2015.

Kuća porodice Marić u Rumi


Kada govore o svojim znamenitim sugrađanima, mnogi Rumljani će s ponosom nabrojati i ime Mileve MarićMeđutim, čuvena matematičarka i fizičarka, saradnica i prva supruga Alberta Ajnštajna, ipak nije rođena Rumljanka, iako je ovde pohađala četvorogodišnju osnovnu školu.

Kuća u kojoj je za to vreme živela njena porodica postoji i dan danas, ali za nju i među Rumljanima zna sve manje ljudi, a stanje u kom se ona danas nalazi je za sve samo ne za ponos.

15. 12. 2015.

U drugom planu Homolja: Zdravča i Kupinova glava


Sredinom decembra put nas je odveo na Homoljske planine, onaj istočni deo koji se posećuje malo ređe od zapadnog kojem pripadaju vrhovi poput Štubeja, Velikog Vranja, Malog i Velikog Vukana, Ježevca...

Šomi i ja ugrabili smo verovatno jedan od poslednjih lepih vikenda u godini da se priključimo turi na homoljske vrhove Zdravča, Kupinova glava, Čoka Kurugu, Čoka Njamci...

Iako ovaj kraj većini planinara ne deluje previše atraktivno, akcija nije razočarala. Naprotiv.

30. 11. 2015.

Dan republike koje više nema, u muzeju izbrisane istorije zaboravljene države



"Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku reč..."

Kao da je to bio neki drugi život. Na Dan republike stajali smo u gomili, bele košulje i pantalone peglane na crtu. Na glavama plave titovke, oko vrata crvene marame. U bukvarima je mali Joža još uvek kuvao svinjsku glavu i spuštao se niz snežnu padinu u majčinom koritu za veš.

Šta smo mi tad mogli da znamo? Da više nikad neće biti štafete mladosti, da sledeće godine više neće biti ni pionira ni slika velikog Jože u učionicama, a da će one posle toga i bratstvo i jedinstvo otići u materinu u oblaku dima i krvi?

Pojma mi nismo imali. Bili smo srećni i ponosni. Niko nas ništa nije ni pitao.

Neki kažu da to tada ništa nije valjalo, zato je sve i moralo da se raspadne; ja bih voleo da mi neko pokaže šta je (i kome!) danas bolje. Lako je pljuvati po onome u šta su naši ne tako daleki preci verovali, sad kad smo utopiju južnih Slovena počeli da zaboravljamo.

A kako će je i pamtiti pûk ako više ni muzeji ne čuvaju sećanje?

16. 11. 2015.

Beljanica u oblacima


Kako se jesen bliži kraju i tmurni i hladni zimski dani neumitno primiču, ljubitelji prirode se trude da maksimalno iskoriste svaki lep vikend. Čini se da su planinari u novembru aktivniji nego ikad, pa se tako u ovo doba godine u kalendarima planinarskih društava mogu naći najraznovrsniji aranžmani, od livadarskih tura do visokogorskih akcija.

U dilemi između nekoliko sličnih ponuda, mi smo se ovog novembra odlučili na uspon na vrh Beljanice u sopstvenoj režiji. I nismo pogrešili.

1. 11. 2015.

Ramsko-zatonjska peščara


Oktobar je po mnogima najbolje doba godine za uživanje u prirodi.

Pored prijatnog vremena, ni previše toplog ni još uvek prehladnog, jesen se uvek potrudi da živopisnim bojama ulepša dan svima koji se odluče da provedu dan van kuće, pa su se tako i planinari PK "Borkovac" iz Rume iskoristili poslednji dan oktobra 2015. godine za obilazak Ramsko-zatonjske peščare.

Ovaj kraj u severoistočnoj Srbiji možda nije toliko poznat najširoj javnosti, ali sigurno zaslužuje mnogo više pažnje nego što sada dobija...

7. 10. 2015.

Kučajske planine - Grza 2015.


Dok se Vojvođanska treking liga lagano privodi kraju, Treking liga Srbije je proteklog vikenda i zvanično završena, četvrtim kolom održanim u nedelju 4. oktobra na Kučajskim planinama, sa startom u izletištu Grza.

Iako organizacija paraćinskog PK "Javorak" nije bila besprekorna, izgleda da na kraju niko nije bio potpuno nezadovoljan.

Najviše razloga za slavlje imala je domaćinska ekipa, koja je na kraju i osvojila ovo takmičenje u ekipnoj konkurenciji, a PK "Borkovac" iz Rume imao je sasvim dobar plasman, uprkos izostanku sa drugog kola TLS na Tupižnici.

6. 10. 2015.

U bojama ruja 2015: Treking na pesku Deliblata


Kako se godina primiče kraju, sve je tanji i kalendar Vojvođanske treking lige. Pretposlednje kolo za 2015. godinu održano je u Deliblatskoj peščari, u sklopu tradicionalne oktobarske akcije "U bojama ruja".

Ovog puta i uz učešće čak troje članova planinarskog kluba "Borkovac" Ruma, što bar za sada predstavlja rekord.

26. 9. 2015.

Bilten "Putnik", br. 92 - jesen 2015.


Bilten "Putnik", elektronsko glasilo Planinarskog saveza Vojvodine, i blog perpetuuM Mobile nastavljaju saradnju i u novom broju. U nastavku teksta sledi moj prilog iz jesenjeg izdanja za 2015. godinu, o Svetom Savi kao prvom planinaru, koji je objavljen u "Putniku" zahvaljujući Slobodanu Laliću - Deletu.

15. 9. 2015.

Filmovi o planinarenju


Najviše zahvaljujući Holivudu, mnogi gaje pogrešnu predstavu o planinarenju, pa tako kad se kaže "filmovi o planinarenju" najčešće se zapravo misli na avanturističke filmove o alpinizmu i visokogorskim ekspedicijama, ali kad bi ih neko tako nazvao najšira publika jednostavno ne bi imala pojma šta da očekuje.

Dok i postoji nekoliko filmova o klasičnom pešačenjuplaninarskim transverzalama i backpackingu, izgleda da sve osim najekstremnijih oblika planinarenja ne deluje dovoljno zanimljivo filmskim stvaraocima.


Ali, čak i oni koji nikad ne napuštaju toplu sobu i udobnu fotelju moraju priznati da postoji nešto vrlo romantično u savladavanju stenovitih litica i vrhova okovanih večitim snegom i ledom.

Bilo da se radi o borbi čoveka protiv prirode (u kojoj pobednik uvek može biti samo jedan, ma šta neki mislili) ili protiv samog sebe (u kojoj je vrlo diskutabilno ko je pobednik, ako ga uopšte i ima), ne može se poreći da su oni koji se odvažuju na ovakve pohode ipak drugačiji od većine; da li malo čvršćeg kova ili samo većih snova, to nije ni bitno.

Ono što jeste bitno je da će takve priče uvek inspirisati i one koji se ne bi usudili ni na mnogo niže planine i fascinirati i one koji su odavno srasli sa kaučem, i zato se mogu preporučiti svakome.


U nastavku sledi jedna (nepotpuna) lista filmova o planinarenju.

Potrudiću se da ih pobrojim što više mogu, jer su neki skoro nepoznati široj publici a vredelo bi ih pogledati, s tim što se ne bih udubljivao u "zlatno doba bergfilma" (od dvadesetih do četrdesetih godina prošlog veka) budući da se broj filmova o planinama i planinarenju u tom periodu meri bukvalno stotinama (mada nisu svi i sačuvani).

Osim toga, u pitanju će biti isključivo igrani filmovi, budući da i dokumentaraca o planinarenju i visokogorstvu ima i previše za jedan ovakav tekst...


Uživajte.

14. 9. 2015.

Reč, dve o mestima kojima se vraćamo


Planeta je tako velika, a mi imamo tako malo vremena.

Toliko je mesta koja treba upoznati, toliko staza kojima treba proći i toliko tajni koje treba otkriti, a niko od nas ne može znati koliko nam je još koraka ostalo na raspolaganju.

Gledati lepote ovog sveta iz udobnosti fotelje, putem televizije ili interneta, ne može se meriti sa osećajem koji čovek ima kada živi te lepote, bili to prostrani trgovi, užurbane ulice i ritmične fasade ili prašnjavi putevi, guste šume i izložene stene.

Ipak, ma koliko bilo mesta koja tek čekaju da ih posetimo po prvi put, uvek će postojati i ona koja nas zovu da im se vraćamo iznova i iznova...

6. 9. 2015.

Šta sve možeš u Temišvaru za jedan dan


Temišvar je najveći grad Rumunskog Banata i jedan od najvećih gradova Rumunije.

Nalazi se na krajnjem zapadu ove zemlje, na četrdesetak kilometara od granice sa Srbijom, što ga čini izuzetno pristupačnim za city break putovanja iz ovih krajeva.

Sve i da nije toliko blizu, Temišvar svakako treba posetiti, jer grad koji nosi nadimak "mali Beč" itekako ima šta da ponudi turistima. Makar i na jedan dan.

30. 8. 2015.

Dunavske Čarolije 2015: Još jedan krug u paklu


Dođoše i prođoše još jedne Dunavske Čarolije, šesnaeste po redu.

Ponovo je to bio poslednji vikend avgusta, ponovo planinarski dom "Kozarica" kod Čortanovaca, ponovo tropski ambijent i ponovo staze za treking i biciklizam, ali ove godine kod organizatora je bio prisutan motiv više da sve bude savršeno.

Posle traljavo izvedene akcije prošle godine, ekipa inđijskog "Železničara" predvođena neumornim Vladom Banićem dala je sve od sebe da ovogodišnje izdanje Čarolija bude zaista na visokom nivou.

Jesu li uspeli u tome? Što se mene tiče, jesu.

Doduše, ne baš sa najboljim ocenama, ali zar je to i bitno?

24. 8. 2015.

Šta se krije ispod Kalemegdana?


Beogradska tvrđava već vekovima golica maštu kako stručnjaka, tako i hobista i običnih laika. Mnogi posetioci kalemegdanskog parka ni danas ne naslućuju koliko tajni se krije iza zidina, a naročito pod njihovim nogama.

Sve do ovog leta, Kalemegdan je svojim posetiocima nudio samo ono što se može videti na površini, a i ono malo nekada dostupnih podzemnih prostorija (kao što je na primer Rimski bunar) godinama je bilo zatvoreno za javnost.

Od skoro, Beogradska tvrđava otvorila je vrata nekih davno zaboravljenih prostora, čime je turistička ponuda inače najveće atrakcije glavnog grada Srbije dodatno obogaćena.

Ovih dana imao sam priliku da obiđem neke dostupne delove kalemegdanskog podzemlja.

Vredi li pogledati? Apsolutno!

13. 8. 2015.

Zapadna Srbija, putevima kojim se ređe ide


Nakon nekoliko godina rasparčanih produženih vikenda, dođe konačno i moj prvi pravi godišnji odmor posle mnogo vremena. Prve slobodne dane proveo sam penjući se na Musalu i obilazeći Rilska jezera, a odmah po povratku u Srbiju usledilo je prepakivanje ranca i jedna u svakom smislu nesvakidašnja tura sa drugim delom te nezvanične ekipe.

Backpacking akciju inicirao je Zoran Đukić, jedan od vodiča PK "Borkovac" Ruma, koji je zamislio stazu dugu preko 120 kilometara koja bi spajala nekoliko interesantnih lokacija u zapadnoj Srbiji na način na koji se to obično ne čini, uglavnom nekim skrivenim i davno neobiđenim stazama.

Naravno da se nijedne sekunde nisam dvoumio da li da prihvatim poziv na ovu avanturu.

Pored Đuke kao vođe ekipe i mene (u večitoj funkciji čobanina-budale), na put je pošao i drug Nenad Radić, a po planu je na stazi trebalo da nam se pridruži i Jovan Joja Eror (ne propustimo naglasiti, pobednik 89. ciklusa Slagalice).

Iz Rume smo krenuli autobusom do Loznice, gde smo preseli u drugi prevoz koji nas je dovezao do sela Gornja Trešnjica. Putešestvije je moglo da počne.

10. 8. 2015.

Sedam Rilskih jezera


Cirkus sedam jezera jedna je od atrakcija nacionalnog parka Rila u Bugarskoj. Kao što samo ime kaže, u pitanju je grupa od sedam glacijalnih jezera, koja se sva nalaze na nadmorskoj visini većoj od dve hiljade metara.

Kao mesto izuzetnih prirodnih odlika, Rilska jezera okupljaju veliki broj zaljubljenika u prirodne lepote, ali samo u toku leta jer su skoro devet meseci u godini okovana ledom.

Najviše planinara i turista okuplja se prvog vikenda u avgustu, kada se obeležavaju Dani Rile, planinarska manifestacija koja neretko okuplja i više hiljada zaljubljenika u prirodu...

9. 8. 2015.

Musala: Na krovu Balkana


Sa svojih 2925 metara nadmorske visine, Musala je najviši vrh Bugarske i celog Balkanskog poluostrva. Nalazi se na planini Rili, u istoimenom nacionalnom parku, stotinak kilometara južno od Sofije.

Iako je posećen manje-više tokom cele godine, nacionalni park Rila privlači najviše planinara prvog vikenda u avgustu, kada se obeležavaju takozvani Dani Rile, a za ta dva dana na Musalu se popne i nekoliko stotina, pa ponekad i hiljada planinara...

6. 7. 2015.

Dani planinara Srbije, Tara 2015

 
Možda i najznačajnija karakteristika savremenog načina života je nedostatak slobodnog vremena. Hteli mi to da priznamo ili ne, to itekako pogađa i nas iz drugog i po sveta, a izuzetak nisu ni planinari.

Tako je nekadašnja manifestacija Tabor planinara Srbije prvo skraćena sa deset na pet dana, a od ove godine zove se Dani planinara Srbije i efektivno traje svega tri dana, što je zvanično obrazloženo upravo nedostatkom slobodnog vremena mnogih planinara koji bi hteli da uzmu učešće u ovoj tradicionalnoj akciji.

Ipak, pametnom (i dobro organizovanom) dovoljno je i toliko.

Na ovogodišnjim Danima planinara sa "bazom" u selu Rastište na Tari zvanično je učestvovao i planinarski klub "Borkovac" iz Rume.

30. 6. 2015.

Kišni Vidovdan na Pobijeniku


Pobijenik je planina u zapadnoj Srbiji koja se prostire duž leve obale reke Lim, između Prijepolja i Priboja.

U kraju kojim dominiraju Zlatibor i Zlatar, Pobijenik deluje zapostavljeno, iako po prirodnim vrednostima nimalo ne zaostaje za najpoznatijim planinama te visine u Srbiji.

29. 6. 2015.

Uživancija na Uvcu


Uvac je reka u zapadnoj Srbiji, na kojoj se nalaze tri jezera i istoimeni specijalni rezervat prirode, po mnogo čemu izuzetno mesto. Brda koja okružuju izuvijane meandre reke jedan su od tri doma ugroženog beloglavog supa u Srbiji, a obiluju i raskošnim pećinama i vidikovcima, tako da je teško reći šta je zapravo najveća atrakcija rezervata.

Šta god prvo ugledali, Uvac je jedno od mesta u Srbiji koje će se pravi ljubitelji prirode zaljubiti na prvi pogled.

19. 6. 2015.

Smrčkovi u biltenu "Putnik" (br. 91, leto 2015.)


Bilten "Putnik" je zvanično glasilo Planinarskog saveza Vojvodine i jedan od najstarijih pisanih medija posvećenih planinarstvu kod nas, koji u kontinuitetu izlazi od 1998. godine.

Osnovna ideja biltena je da na jednom mestu prikaže najznačajnije aktivnosti planinarskih klubova i društava iz Vojvodine. Autori priloga su najčešće sami planinari, a bilten uređuje Vladimir Banić.

18. 6. 2015.

Preporuka za skretanje s puta: Ečka


Sa oko 4000 stanovnika, Ečka je jedno od većih naselja na teritoriji grada Zrenjanina. Mada još od vremena Austrougarske važi za poznato izletište, ne može se baš reći da se svrstava u red najatraktivnijih turističkih destinacija.

Najpoznatija atrakcija Ečke je dvorac Kaštel, danas pretvoren u hotel i restoran za platežnu klijentelu, ali je šteta što se još nekoliko vrlo zanimljivih zgrada u okolini marginalizuje, čak toliko da ni posetioci Kaštela nemaju pojma o tome šta zaista predstavljaju, ako su i svesni njihovog postojanja.

15. 6. 2015.

Pakao je mesto na zemlji (Susret planinara na Carskoj bari 2015)


Niti ravnijeg komada zemlje, niti više zaljubljenika u planine. Ovako bi se na jedan način mogla opisati Vojvodina.

Valjda svako voli ono što mu najviše nedostaje. Nimalo ne čudi da su ona dva panonska ostrva, tek dovoljno visoka da se nazovu planinama, naširoko i nadugačko ispresecana planinarskim stazama, što markiranim, što nemarkiranim, pa se čak tu nađu i alpinistički smerovi.

A planinari kao planinari, vole da se druže, pa i da se takmiče među sobom. Zato se već 23 godine zaredom održava susret planinara na Carskoj bari kod Zrenjanina (teško da je moglo ravnije), a od prošle godine se u sklopu ove manifestacije nalazi i kolo Vojvođanske treking lige.

8. 6. 2015.

Žeželj-Bešnjaja i Kragujevački oktobar u junu


Planinarska staza Žeželj-Bešnjaja je popularna izletnička tura u okolini Kragujevca, koja spaja brdo Žeželj i planinu Bešnjaju stazom dužine oko 16 kilometara. Proteklog vikenda Žeželj i Bešnjaju su imali priliku da posete i planinari rumskog planinarskog kluba Borkovac, a gostoprimstvo je ukazalo pedesetak lokalnih planinara, u organizaciji PEK Gora iz Kragujevca, tako da je tura poprimila ozbiljan masovni karakter.

31. 5. 2015.

Biser Jadrana za jedan dan: (pre)kratki vodič kroz Dubrovnik


Malo je toga što do sada nije rečeno i napisano o Dubrovniku, ako tako nešto uopšte i postoji. Grad koji s punim pravom nosi epitet jednog od najlepših (ako ne i najlepšeg) na Jadranu, pa i mnogo šire, odavno se nalazi na svim iole relevantnim turističkim mapama, a slike dubrovačkih ulica, fasada i okruženja krase hiljade stranica knjiga.

Šta se tu onda još može dodati, a da neko već nije iskusio lutajući pločnicima nekadašnjeg grada-republike, brodeći oko obližnjih ostrva ili samo posmatrajući sve s vidikovca na Srđu?

22. 5. 2015.

Šta sve možeš u Trebinju za jedan dan


Trebinje je najjužniji grad Republike Srpske i jedno od najvećih mesta Hercegovine, grad duge i burne istorije, prelepe prirode i arhitekture i, uprkos ozbiljnim ratnim dejstvima u okolini tokom devedesetih godina prošlog veka, nesvakidašnje opuštene atmosfere.

Smešteno uz reku Trebišnjicu, podno planine Leotar, Trebinje predstavlja neobično skladan spoj mediteranskog, srpskog, turskog i austrougarskog nasleđa, kakav se zaista retko viđa.

20. 5. 2015.

Orjen iliti Tragači za izgubljenim smrčkovima


Orjen je planina u Crnoj Gori, najviša primorska planina dinarskog masiva. Mada ne prelazi 2000 metara nadmorske visine, neki izvori je ipak svrstavaju u visoke planine, pre svega zbog velike prominencije u odnosu na svoje okruženje.

Orjen je planina izrazito kraškog reljefa, sa svim tipičnim geomorfološkim oblicima, i kao takva izuzetno je atraktivna za planinare najrazličitijih profila. Na Orjenu se mogu naći uređene treking staze, zahtevni planinarski putevi, alpinistički smerovi...

Ovoj stenovitoj lepotici nisu odoleli ni članovi planinarskog kluba "Borkovac" iz Rume, koji su na vrhovima orjena proveli ovogodišnje prvomajske praznike.

12. 5. 2015.

Šta sve možeš na Cetinju za jedno prepodne


Cetinje je nekadašnja prestonica Crne Gore i istorijski je jedan od najznačajnijih crnogorskih gradova. Pun naziv mesta i danas je Prijestonica Cetinje, iako je glavni grad ove nekadašnje jugoslovenske republike još od 1946. godine Podgorica.

Lepo uređeno staro gradsko jezgro sa mnoštvom vrednih građevina, muzeja i galerija, ali i kafića i restorana, čini Cetinje simpatičnom izletničkom destinacijom.

11. 5. 2015.

Subotička peščara 2015: 2. memorijal Mihajlo Kampoš


U nedelju 10. maja 2015. godine na Subotičkoj peščari je održan drugi po redu memorijal "Mihajlo Kampoš", planinarsko-maratonska smotra koja već polako pretenduje da postane tradicionalna.

Kao i prošle godine, trka se bodovala u okviru Vojvođanske treking lige, sa bitnom razlikom u promeni godišnjeg doba iz kasne jeseni u proleće, a o težini trke (iako ravničarske) dovoljno govori podatak da je najdužu stazu završilo svega 39 takmičara...

28. 4. 2015.

Ultra ekstremna uživancija (Fruškogorski maraton na 125 kilometara)


O Fruškogorskom maratonu ne treba trošiti previše reči. Najveća planinarska manifestacija kod nas već decenijama okuplja hiljade zaljubljenika u prirodu i pešačenje, od pre nekoliko godina poslednjeg vikenda u aprilu.

Iako je prošle godine delovalo da bi ova lepa tradicija mogla da se prekine, ne samo da je i ove godine maraton održan, već su uvedene i neke nove staze. Najzahtevnija od svih, Ultra ekstremni maraton, po dužini i težini ubedljivo je na prvom mestu od svih maratonskih staza na Fruškoj gori ikada.

Na 125 kilometara okušalo se oko 150 maratonaca, od kojih je jedva jedna trećina i stigla do cilja, što sasvim dovoljno govori o ozbiljnosti jedne ovakve staze.

7. 4. 2015.

Divčibarsko snežno proleće


Divčibare su turističko naselje u zapadnoj Srbiji, na planini Maljen, tridesetak kilometara južno od Valjeva. Zaravan na nadmorskoj visini od oko 980 metara sa svih strana je okružena planinskim vrhovima, pa se umesto prolećnog ambijenta ovde može očeikivati prava zimska idila čak i početkom aprila.

A kako su poslednjih godina u našim krajevima zime sve kraće i blaže, sa snegom koji se ne zadržava dugo, jedna snežna akcija može samo da prija, makar i u proleće.

6. 4. 2015.

Homoljski maraton 2015


Homoljski maraton je mlada, ali vrlo zanimljiva planinarska manifestacija. Prvi put je održan 2010. godine, a od ove godine uvršten je i među tradicionalne akcije Planinarskog saveza Srbije, s razlogom. 

U pitanju je jedna atraktivna akcija, sjajno osmišljena i još bolje realizovana (u režiji PK Vukan" iz Požarevca), prepuna izuzetnih lokacija koje predstavljaju tek mali presek svega onoga što Homolje ima da pruži, ali i pored toga retko koga mogu ostaviti ravnodušnim.

29. 3. 2015.

In blato veritas* (Vršačka transverzala 2015)


Ovogodišnja Vršačka transverzala bila je mnogostruko značajna akcija. Pored tradicionalnog obilaska transverzale, na Vršačkim planinama održano je i drugo kolo Vojvođanske treking lige, ali i prvo kolo Treking lige Srbije.

Uprkos dosadnoj kiši, na momente jakom vetru i sveprisutnom blatu, najdužu stazu je prešao i dvojac iz Rume. Doduše na začelju, ali se tako ona poslovica o upornosti koja se isplati samo još jednom pokazala tačnom.

22. 3. 2015.

Početak proleća na fruškogorskim potocima


Već sedmu godinu zaredom, PD "Naftaš" iz Novog Sada povodom Svetskog dana vode (22. mart) organizuje krajem marta planinarsku akciju "Potoci i vodopadi Fruške gore". Ove godine zalomilo se da to bude baš na prvi dan proleća. Staza sa startom u Beočin Selu zamišljena je tako da obilazi neka zanimljiva skrovita mesta ove male, ali vodom vrlo bogate planine.

Budući da većina običnih izletnika nije ni svesna koliko se izvora i vodenih tokova krije duboko u nedrima jedine sremske planine, uglavnom daleko od utabanih i markiranih staza, ova akcija je za kratko vreme postala vrlo popularna, a ove godine je učestvovalo preko dvesta planinara svih godišta iz svih krajeva Vojvodine, i šire.

2. 3. 2015.

Avala Sky Trail


Skyrunning je ekstremni sport nastao devedesetih godina prošlog veka, koji se sastoji od više disciplina u kojima se savladavaju značajne visinske razlike na srazmerno kratkim relacijama u roku kraćem od standardnih rokova za planinarske maratone. Iako Skyrunning nije namenjen samo trkačima, nije ni prilagođen planinarima laganog tempa.

Međunarodna skyrunning federacija odnovana je 2008. godine, a od prošle godine njen deo je i Skyrunning asocijacija Srbije. Ove godine skyrunning sezona otvorena je trkom Avala Sky Trail, koja se organizuje prvi put.

Povlen u magli


Poslednjeg dana februara 2015. godine, kao hladno zagrevanje pred premijeru Skyrunninga u Srbiji trkom na Avali odabrao sam Povlen. Promenljive najave vremena nisu sprečile petnaestak planinara da se upuste u ovu malu avanturu, a da li su očekivanja ispunjena to već zavisi od pojedinca. Moja svakako jesu.

19. 2. 2015.

Uskoro obnova spomenika "Sloboda" na Iriškom vencu


Pre nekoliko dana na ovom blogu objavio sam tekst o uništavanju spomenika "Sloboda" na Iriškom vencu na Fruškoj gori. Za kratko vreme, ovu objavu je videlo mnogo ljudi i više puta je podeljena na društvenim mrežama, kao i na novosadskom portalu 021, a za nepuna 24 sata ovaj tekst je postao najčitanija objava za više od godinu dana rada bloga.

Samo dva dana nakon objavljivanja teksta, na sajtu Radio televizije Vojvodine pojavilo se sledeće saopštenje gospodina Ljubiše Šulaje, direktora regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice.

16. 2. 2015.

Ubijanje Slobode na Iriškom vencu


Za vreme II svetskog rata, Fruška gora je bila izuzetno jako uporište narodnooslobodilačke vojske, o čemu svedoče mnogobrojni spomenici širom planine. Najmonumentalniji od svih nalazi se na vrhu Iriški venac (509 m.n.v.).

Spomenik jednostavnog naziva "Sloboda" podignut je 1951. godine po nacrtima akademskog vajara Sretena Stojanovića (1898-1960), u formi obeliska sa ženskom figurom kao simbolom slobode na vrhu i grupnom skulpturom šestoro partizana u podnožju, na masivnom postamentu koji je do skoro sa svih strana bio opasan reljefnim frizom sa scenama iz rata.

Bio.

7. 2. 2015.

Neka stara i lepša Ruma


Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka Ruma je još uvek predstavljala značajan industrijski centar, u jugoslovenskim okvirima, i sva obeležja moderne urbane sredine koja idu uz takav status.

Rastom broja stanovnika koji je stvorio potrebu za izgradnjom višeporodičnih stambenih zgrada i za to vreme progresivnim odlukama gradskih čelnika, Ruma je bila jedan od prvih gradova u Vojvodini koji je implementirao modernističku arhitekturu u najužem gradskom centru, koja je (iako danas prevaziđena i zastarela) u to vreme bila mnogo relevantnija i aktuelnija nego bilo šta što se danas ovde gradi.

27. 1. 2015.

Sveti Sava - prvi planinar


Sveti Sava (oko 1175 - 1236), svetovnim imenom Rastko Nemanjić, jedna je od najistaknutijih ličnosti srpske istorije. Po predanju, kao najmlađi sin velikog župana Stefana Nemanje, mladi Rastko je sa petnaestak godina napustio dvor i zamonašio se na Svetoj gori, gde je dobio monaško ime Sava.

Istorija ga pamti kao utemeljitelja i prvog arhiepiskopa autokefalne Srpske pravoslavne crkve, monaha, književnika i zakonodavca. U narodu se slavi pre svega kao prosvetitelj i narodni učitelj, kako ga predstavljaju mnogobrojne legende.

Ipak, malo je poznato da je Sveti Sava bio i jedan od prvih planinara, ne samo srpskih već i svetskih!

25. 1. 2015.

Filmovi o pešačenju


Iz nekog razloga, izgleda da je pešačenje samo po sebi vrlo neispirativna tema za filmadžije, pa se tako pravi "hajkerski" filmovi mogu bukvalno nabrojati na prste jedne ruke, uz još nekoliko filmova u kojima pešačenje u prirodi ima važnu ulogu u priči, što je za ljubitelje trekinga i boravka u prirodi stvarno šteta.

Sa vedrije strane, budući da je ova tematika za sada prilično neiscrpljena, ostaje nada da će se uskoro pojaviti još sličnih dela.

U tekstu slede prikazi nekoliko igranih filmova u kojima se radi o pešačenju i boravku u prirodi koje je samo sebi cilj i/ili čini osnovu zapleta, dakle baš o trekingu i hajkingu, s tim što ćemo uglavnom izbeći i horore koji počinju sa grupom koja šeta u prirodi (kojih takođe ima sasvim dovoljno, i u 99% slučajeva su najobičnije smeće)

Kao i u tekstu o filmovima o planinarenju, neću se baviti dokumentarcima, kojih ipak ima i više nego dovoljno.

14. 1. 2015.

Novogodišnji maraton Šid 2015.


Novogodišnji planinarski maraton u Šidu održan je po drugi put 14. januara 2015. godine, to jest prvog dana Nove godine po julijanskom kalendaru.

Učesnicima su na raspolaganju bile iste staze kao i prošle godine (12, 24 i 32 kilometra), a učešće se ponovo bodovalo i kao prvo kolo Vojvođanske treking lige. Sve u svemu, cela akcija je bila gotovo ista kao i 2014. godine, ali opet dovoljno drugačija da bude i zanimljivija.

13. 1. 2015.

Šta sve možeš u Pečuju za jedno popodne


Pečuj je jedan od najvećih gradova Mađarske. Nalazi se na jugu zemlje, blizu granice sa Hrvatskom i na stotinak kilometara od granice sa Srbijom, i predstavlja značajan kulturno-istorijski centar, sa mnogo znamenitosti iz različitih epoha, zbog čega je 2010. godine proglašen Evropskom prestonicom kulture. 

U Pečuju svakako ima stvari za svačiji ukus, a možda najkarakterističnija osobina ovog grada je velika koncentracija izuzetnih spomenika na vrlo malom području istorijskog centra (svega oko kilometar u prečniku), tako da se za jako kratko vreme može videti mnogo zanimljivosti.

Šta se to sve može videti i uraditi u Pečuju za jedno popodne?

12. 1. 2015.

Božićni uspon na Rtanj 2015 (i Kontemplacija o odustajanju)


Tradicionalna planinarska akcija "Božićni uspon na Rtanj" održava se prvog vikenda nakon Božića po julijanskom kalendaru. Ove godine održana je po 31. put, i uprkos lošem vremenu (zbog čega je severna staza do vrha Šiljak bila zatvorena) okupila oko 750 planinara iz cele Srbije.

Ipak, vrlo mali broj učesnika je i stigao do vrha, upravo zahvaljujući meteorološkim (ne)prilikama. Niska temperatura, sneg, led, kiša, magla i olujni vetar učinili su da ovogodišnji "Božićni uspon" poprimi oblik prave ekspedicije.

4. 1. 2015.

Novogodišnji obilazak tri najviša vrha Fruške gore


Ovih nekoliko dana između Nove godine i Božića po julijanskom kalendaru većina ljudi koristi za detoksikaciju od jednog slavlja pred drugo. Ni planinari nisu izuzetak po tom pitanju, pa su novogodišnje akcije za detoks tela i duha prava planinarska poslastica.

PK "Borkovac" iz Rume iskoristio je prvi vikend 2015. godine za obilazak tri najviša vrha Fruške gore (Crvenog, Pavlasovog i Isinog čota) i još nekoliko zanimljivih lokaliteta na jedinoj planini Srema.