19. 12. 2015.

Kuća porodice Marić u Rumi


Kada govore o svojim znamenitim sugrađanima, mnogi Rumljani će s ponosom nabrojati i ime Mileve MarićMeđutim, čuvena matematičarka i fizičarka, saradnica i prva supruga Alberta Ajnštajna, ipak nije rođena Rumljanka, iako je ovde pohađala četvorogodišnju osnovnu školu.

Kuća u kojoj je za to vreme živela njena porodica postoji i dan danas, ali za nju i među Rumljanima zna sve manje ljudi, a stanje u kom se ona danas nalazi je za sve samo ne za ponos.


Mileva Marić je rođena 19. decembra 1875. godine u Titelu, kao najstarije dete u porodici Miloša Marića, oficira austrougarske vojske. Ubrzo se njen otac povlači iz vojske i dobija posao u sudu u Rumi, gde se porodica seli već 1877. godine, u kuću u kojoj će provesti narednih petnaest godina, do preseljenja u Novi Sad.

U Rumi su rođeni i Milevina mlađa sestra Zorka (1883) i brat Miloš (1885), po svemu sudeći u istoj toj kući budući da Ruma u to vreme nema porodilište uprkos organizovanoj službi babica.

Mileva je u Rumi završila četvorogodišnju Opštu pučku školu, posle čega je 1886. godine upisala žensku gimnaziju u Novom Sadu, da bi dve godine kasnije prešla u gimnaziju u Sremskoj Mitrovici gde je i maturirala 1890. godine. Školovanje je nastavila u Šapcu, Zagrebu i Cirihu, gde je 1896. godine upisala studije matematike i fizike na Državnoj politehničkoj školi, kao tek peta žena primljena u ovu ustanovu. Ovde je upoznala budućeg supruga Alberta Ajnštajna, za koga će i pored kraha braka i zategnutih privatnih odnosa ostati profesionalno vezana do kraja karijere. Po maturiranju, više se nije vraćala u Rumu.

Mileva Marić Ajnštajn (1875-1948)

Kuća u Rumi, u tadašnjoj Kolodvorskoj ulici (nemački Eisenbahngasse, danas Železnička) broj 38, ne predstavlja značajan graditeljski spomenik. Naprotiv, u pitanju je obična omalena prizemna kuća varoške arhitekture, izobličena nebrojenim intervencijama tokom godina.

Otvori prema ulici odavno su probijeni do poda i zastakljeni izlozima aluminijumske konstrukcije, kada je kuća u jednom trenutku pretvorena u poslovni prostor; preko najvećeg otvora nadvija se vinilna tenda, severnom fasadom širi se mural sa upečatljivim motivom traktorske gume, ćoškovi su zauzeti reklamnim tablama a sve ostale slobodne površine zidova "ukrašene" su navijačkim grafitima.

U svom tom haosu lako je prevideti neuglednu ploču od crnog mermera koja jedina svedoči o značaju ove kuće.




U vreme kad je rumsko Zavičajno društvo postavilo ovo obeležje (na 130. jubilej Milevinog rođenja, 2005. godine), kuća porodice Marić je već uveliko bila napuštena. Poslednji korisnik ovog prostora bila je prodavnica gumene galanterije nadahnutog imena "Trinajstica", a poslednjih godina zgrada se nalazi u vlasništvu lokalnog biznismena poznatijeg po mutnim radnjama nego po brizi o istoriji grada.

Tako kuća ne može da bude zaštićena kao spomenik kulture, jer je za proceduru zaštite objekata koji ne predstavljaju značajno kulturno dobro neophodna inicijativa vlasnika ili lokalne samouprave, koje to po svoj prilici nimalo ne interesuje. Teško je opisati kolika je to zapravo šteta i sramota, ako se zna da su u ovoj kući detinjstvo provele čak dve izuzetno značajne ličnosti svetske nauke.




Koliko god ime Mileve Marić zauzimalo značajno mesto u srpskoj kolektivnoj svesti, toliko je njen mlađi brat Miloš Marić nepravedno marginalizovan i gotovo zaboravljen.

Po sujeverju nazvan po ocu (jer su prethodna dva muška deteta Marićevih umrla), Miloš je već kao sedamnaestogodišnjak 1902. godine upisao studije medicine u tadašnjem Koložvaru (danas Kluž u Rumuniji), koje je nastavio u Parizu i Bernu.

Izbijanjem I svetskog rata mobilisan je u austrougarsku vojsku s kojom je stigao do Rusije, gde je zarobljen ali je zahvaljujući stručnosti ubrzo uposlen u ruskoj vojnoj bolnici.

Dr Miloš Marić (1885-1944)

Nakon rata je ostao u Rusiji, gde je neverovatno brzo napredovao u naučnom radu: radio je kao profesor na nekoliko prestižnih univerziteta, odbranio čak tri doktorske disertacije iz oblasti histologije i bio jedan od prvih ljudi koji su uspešno stvorili identičnu kopiju ćelije, što će mnogo godina kasnije postati poznato pod nazivom kloniranje.

Nikad se nije vratio u Srbiju, umro je u Saratovu 1944. godine, a iako je kod nas praktično nepoznat (čak ga ni poznati rumski profesor Đorđe Arsenić ne pominje ni u jednom od dva toma svog bogatog istoriografskog dela "Znameniti Rumljani") u Rusiji i danas uživa izuzetan ugled kao veliki naučnik.




I dok bi u nekoj uređenijoj sredini dom jedne porodice koja je iznedrila dva ovako značajna naučnika odavno bila restaurirana i verovatno pretvorena u muzej, kuća porodice Marić u Rumi nezaustavljivo propada...

Krivicu za to snosi ceo sistem i mehanizmi po kojima celo ovo društvo funkcioniše, a to se po svemu sudeći neće još dugo promeniti.

Sve što mi kao obični smrtnici možemo da učinimo je da je upamtimo ovu zgradu dok još stoji na temeljima, i da se makar malo stidimo kad se hvalimo da je Mileva Marić odrastala u našem gradu...




4 коментара:

  1. Da je drugačije, bio bih iznenadjen. Ovako - već vidjeno!

    ОдговориИзбриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  3. Анониман10/2/24 18:19

    Sramota je sto se kuca ne moze restaurirati jer je tajkun Vulin je zalsuzan za to. Sramota ne ocuvati. Ali pare i moc nekog glupog coveka su bitnije izgleda

    ОдговориИзбриши