Ono što je mnogima delovalo kao lagani, neopterećujući i ne naročito upečatljiv izlet pretvorilo se u doživljaj za pamćenje... ili za zaborav...
29. 5. 2017.
Blago Rajkove pećine i ćudljiva Starica
17. 5. 2017.
Belogradčik i Magura
Na prostorima večitih previranja poput Balkana potreba za utvrđivanjem postojala je od pamtiveka, pa zato ne čudi toliki broj fortifikacija od kojih mnoge datiraju još iz antičkih vremena.
Njihovi graditelji su još od davnina znali da izaberu strateški najpovoljnija mesta, pa mnogi utvrđeni gradovi samim svojim položajem i danas izgledaju impresivno, ma u kakvom stanju inače bili.
Međutim, retko gde su prirodne okolnosti iskorišćene na tako uspešan način kao kod tvrđave Belogradčik.
15. 5. 2017.
Kako razmaziti trekera: Memorijal Mihajlo Kampoš 2017.
Memorijal Mihajlo Kampoš održan je po četvrti put na stazama Subotičke peščare.
Za razliku od mnogobrojnih akcija sličnog tipa kod kojih se može pričati o ovakvim ili onakvim poboljašanjima (ili pogoršanjima) iz godine u godinu, vrhunskoj organizaciji na koju su Subotičani navikli trekere još od prvog izdanja memorijala nikad se nije mogla staviti iole ozbiljna zamerka, ali se zato uvek može pričati o rekordima raznih vrsta.
Ovog puta rekordan broj učesnika, ali i rekordna količina pozitivne energije - šta više poželeti?
11. 5. 2017.
Vračanski Balkan: Sto lica jedne planine
Kada se pomenu planinarenje u Bugarskoj, prve asocijacije su svakako Rila, Pirin i eventualno Vitoša. Balkanske planine, najveći i geografski najznačajniji planinski masiv Bugarske, često su nepravedno zapostavljene u toj priči, a svojim prostranstvom i prirodnim bogatstvom nude dovoljno sadržaja za čitav život istraživanja.
Planinari rumskog Borkovca imali su na raspolaganju svega par dana, pa je izbor pao na park prirode koji mi zovemo Vračanski Balkan a Bugari Vračanska planina.
Međutim, i ovako površinski mala planina obiluje interesantim lokalitetima, pa će se ispostaviti da je i produženi vikend malo za iole temeljan obilazak, što nas naravno nije sprečilo da i u onome što smo stigli da vidimo uživamo maksimalno...
5. 5. 2017.
Poslednji poduhvat "švajcarske mašine"
Ueli Steck
(1976-2017)
Do pre samo stotinak godina, usponi na najviše vrhove bili su rezervisani samo za najbolje od najboljih, a oni koji su pomerali granice za koje se mislilo da su apsolutne bili su istinski heroji. Njihovim podvizima nekada nedostižne visine postale su dostupnije mnogima. Do pre samo stotinak godina najbolji od najboljih ostavljali su živote utirući puteve kojima će danas prolaziti svako sa dovoljno ambicije, vremena i novca...
U vreme kada je nepopete planinske vrhove u svetu moguće nabrojati na prste, biti istinski heroj teže je nego ikad. Pa ipak i danas postoje oni koji su u stanju da izvedu nešto što većina smatra nemogućim. Od pre nekoliko dana, nažalost, takvih heroja ima manje...
U julu 1936. godine, četvorica članova nemačko-austrijskog penjačkog tima stradala je u pokušaju uspona na vrh Ajger u švajcarskim Alpima, u borbi protiv surove prirode koja je trajala puna tri dana. U novembru 2015. godine, švajcarski alpinista Uli Štek izveo je ovaj uspon za manje od dva i po sata. Toliko za ilustraciju. Mada su mnogi tom prilikom bili brzi na komentaru da je taj uspeh omogućen napretkom penjačke tehnologije više nego bilo kojim drugim faktorom, ponoviću ono što sam rekao i tada: ko god misli da može da postigne isto, sa bilo kojim alpinističkim pomagalima, neka se pokloni i počne. Uli ipak nije nosio nadimak "švajcarska mašina" za džabe.
Vlasnik mnogo brzinskih rekorda u alpinizmu, nosilac nekoliko prestižnih penjačkih priznanja, "Avanturista godine" za 2015. po izboru časopisa Nacionalna Geografija, Uli Štek je pre nekoliko dana stradao u pokušaju aklimatizacionog uspona na vrh Nuptse u Himalajima, u sklopu priprema za još jedan poduhvat koji bi, da je ostvaren, bio prvi u istoriji: povezan uspon na Everest i Loce bez dodatnog kiseonika.
I bez toga, Ulijevo ime ostaće upisano velikim slovima u istoriju svetskog alpinizma. Njegov život ostaće uzor i inspiracija avanturistima širom sveta, a njegova smrt opomena da ni najbolji od najboljih ipak nisu neuništivi...
Neke granice, nažalost, još uvek se ne mogu pomeriti...
Пријавите се на:
Постови (Atom)