25. 7. 2024.

Transilvanija za početnike: Šta sve možeš u okolini Brašova za nekoliko dana


Transilvanija, oblast u središnjoj Rumuniji, sinonim je za tajanstvenu i udaljenu zemlju, o kojoj se raspredaju legende o vampirima i nečistim silama.

U fikciji, Transilvanija se često prikazuje kao jedno mračno mesto bez sunca, puno neprohodnih šuma i oštrih planinskih vrhova sa neosvojivim zamkovima. Ali, iako ova slika ima neke korene u realnosti, savremena Transilvanija daleko je od tamnog vilajeta u kojem putnici sa strane mogu pronaći samo nevolju - štaviše, danas je to turistički najatraktivniji region Rumunije, prepun istorijskih i prirodnih vrednosti, koji privlači posetioce iz čitavog sveta.

Današnja Transilvanija jedan je od turistički najpotcenjenijih predela Evrope, koji po lepotama može da parira mnogo popularnijim destinacijama - ogromno prostranstvo raznolikog pejzaža, istačkano gradovima bogate tradicije u kojima vreme istovremeno kao da stoji i nezadrživo teče unapred - mesto gde skoro svako može naći neku zanimljivost po svojoj meri.

Sa površinom većom od cele Srbije, Transilvaniju je nemoguće iole dobro upoznati za nekoliko dana, ali uz dobru organizaciju jedan (produženi) vikend može biti dovoljno vremena da se stekne neki osnovni utisak, a verovatno najbolja polazna tačka za istraživanje je Brašov - grad u samom središtu Rumunije oko kojeg je raspoređeno možda i najviše raznovrsnih znamenitosti koje će nekome ko dolazi ovamo prvi put predstaviti odličan presek svega onog što Transilvanija može da ponudi namernicima.

9. 7. 2024.

Šar planina: Rudoka - vrh iznad politike



Od pamtiveka, ljudi se na planine penju iz najrazličitijih pobuda.

Neki vrhovi penju se zato što su lepi, neki zato što je lep pogled s njih na druge planine. Neki se penju zato što su laki, neki baš zato što su teški.

A onda postoje i vrhovi sa nekim značajem prizemnijim od onog kojim ih je priroda obdarila. Vrhovi koji postaju simboli, ne apstraktnih ideala poput večite ljudske težnje za visinama već niskih nagona kao što su zadovoljavanje lične sujete, verske i političke izjave.

Nažalost, među ovim poslednjim nalazi se i Rudoka, zvanično najviši vrh Srbije, vrh vredan posete iz najčistijih planinarskih razloga, ali i vrh koji mnogi ne umeju da posmatraju van političkog konteksta...

3. 7. 2024.

Bilten Putnik, leto 2024.


Da je stiglo novo godišnje doba možemo da kažemo tek onda kad u inboksu nađemo mejl od Vlade Banića sa novim brojem biltena Putnik.

Elektronsko glasilo Planinarskog saveza Vojvodine za promociju planinarstva, ostalih sportova na otvorenom i svega što ima veze sa boravkom u prirodi ovog puta ima najveći broj strana još od zimskog broja 2022. godine. Za to su zaslužna i tri moja teksta, a kad se na to doda i naslovna strana na kojoj se našao logo ovogodišnjeg jubileja - stogodišnjice planinarstva u Vojvodini - koji je takođe moje delo, prosto me je sramota što oduzimam prostor drugim autorima koji bi imali da kažu i nešto pametnije...

Kako god, pred nama je novi Putnik, a u nastavku teksta slede moji prilozi.

Uživajte.

23. 6. 2024.

Iznutra: Državno prvenstvo u planinskom trekingu (Dani planinara 2024)


Dani planinara Srbije, najveća smotra srpskih planinara, ove godine su održani na Fruškoj gori, sa Vrdnikom kao središtem dešavanja.

Centralnu manifestaciju u kalendaru Planinarskog saveza Srbije organizovali su zajedničkim snagama planinarska društva Zmajevac iz Vrdnika i Borkovac iz Rume, ali je presudni faktor za izbor sremske planine kao mesta okupljanja planinarskih klubova iz cele Srbije bio veliki jubilej - stogodišnjica organizovanog planinarstva u Vojvodini.

U standardnom programu Dana planinara na koji su svi navikli prethodnih godina - klasične pešačke ture, promocije publikacija, projekcije filmova, tehnički seminari, sportska takmičenja - ove godine ponuđeno je i nešto novo: takmičenje iz planinarskog višeboja, ali je pravo osveženje (u nenormalno toplom vikendu) bila i staza državnog prvenstva u planinskom trekingu, sa nekim deonicama na kojima nikad do sada nisu održavana takmičenja ovog tipa.

Čast da osmisli i sprovede u delo staze za treking pripala je potpisniku ovog teksta, ali naravno zasluge za jednu takvu organizaciju ne mogu da idu samo jednom čoveku - ovogodišnje državno prvenstvo u trekingu iznedrila je cela jedna mala armija ljudi od kojih je svako imao svoju ulogu, bez kojih bi se cela priča srušila kao kula od karata... (Što se nije dogodilo samo zahvaljujući ogromnim količinama štapa i kanapa, i lavovskoj borbi kao u onom crtaću kada patuljci zapinju da udahnu život proleću...)

Vreme bezličnih, otaljanih i naprosto slabo organizovanih planinarskih trka odavno je prošlo, i u poslednje vreme razlike između odličnih i "samo" vrlo dobrih trka čine bukvalno nijanse. Ne bih se usudio da sam sebi dajem ocenu, ali po komentarima koje sam čuo dalo bi se zaključiti da i nije prošlo tako loše...

23. 5. 2024.

Vojvođani se ne penju samo na bundevu (Sremske novine, 22.5.2024.)

Članak objavljen u Sremskim novinama povodom stogodišnjice organizovanog planinarstva u Vojvodini, zasnovan uglavnom na mom tekstu koji je ispratio memorijalnu akciju "Osnivačima u spomen" od 12. maja 2024. godine, sa par novih izjava.

Nisam odlučivao o naslovu, ali zanimljivo je da se može tumačiti na dva jednako ispravna načina, kao "Vojvođani se ne penju samo na bundevu, nego i na planine" ali i "Vojvođani se samo još na bundevu nisu popeli"...

U članku se potkrala i jedna štamparska greška - prva planinarska organizacija u Vojvodini je ipak osnovana 1878. a ne 1787. godine kako piše u tekstu; u tom slučaju bilo bi to prvo planinarsko društvo ne samo u Vojvodini i Srbiji, nego u celom svetu... A toliko progresivni ipak nismo.