Dvanaest godina nakon prvih treking takmičenja u Srbiji, oni koji prate ovu priču od samih početaka mogu da primete dve stvari.
Prva je da su ovakva planinarska takmičenja definitivno zaživela i kod nas, pa tako pored dve zvanične treking lige imamo i sve više planinarskih maratona, ultramaratona, trejl i skajraning trka, sve češće se pojavljuju neki novi organizatori na nekim novim lokacijama, i svaka od tih novih trka obično privuče više učesnika nego što ih je bilo na najposećenijim kolima treking lige pre nekoliko godina.
Druga je da, paradoksalno, sam treking u svom izvornom obliku u kom je i prvi put prenet u Srbiju (takmičenja na postojećim markiranim planinarskim stazama sa orijentacijom uz pomoć štampane karte) ipak nije uspeo da se održi, pa se i današnji treking u Srbiji pre može nazvati klasičnim trejlom, jer niti se takmičenja više održavaju na postojećim stazama niti se iko više oslanja na kartu u eri u kojoj su GPS trekovi i privremene markacije postali nezaobilazni sastavni deo trka u prirodi.
Očigledno iz tog razloga i dojučerašnja Treking liga Srbije od sezone 2023. nosi i odrednicu trejl u svom punom nazivu, ali to ne znači i da se u smislu takmičenja promenilo mnogo toga.
Naprotiv, visoki standardi po kojima pamtimo neke ranije trke kao izuzetke od proseka danas su uobičajeni. Nema više organizacije po principu "lako ćemo" i uz pomoć štapa i kanapa, više ne može da se desi da neko za uplaćenu kotizaciju ostane gladan i žedan na stazi, može da se izgubi samo neko ko baš ne gleda kuda ide, i generalno se stiče utisak da treking i trejl takmičenja više nećemo pamtiti po dobroj markaciji i okrepi (ili nedostacima istih) nego baš po onom po čemu bi i trebalo - stazama.
A napraviti atraktivne staze u ravnom delu Srema koji na papiru deluje kao jedan od najdosadnijih mogućih poligona za trčanje u prirodi samo po sebi je uspeh, koji planinarski klub Železničar Inđija postiže već petu godinu zaredom.