16. 2. 2015.

Ubijanje Slobode na Iriškom vencu


Za vreme II svetskog rata, Fruška gora je bila izuzetno jako uporište narodnooslobodilačke vojske, o čemu svedoče mnogobrojni spomenici širom planine. Najmonumentalniji od svih nalazi se na vrhu Iriški venac (509 m.n.v.).

Spomenik jednostavnog naziva "Sloboda" podignut je 1951. godine po nacrtima akademskog vajara Sretena Stojanovića (1898-1960), u formi obeliska sa ženskom figurom kao simbolom slobode na vrhu i grupnom skulpturom šestoro partizana u podnožju, na masivnom postamentu koji je do skoro sa svih strana bio opasan reljefnim frizom sa scenama iz rata.

Bio.

Prva krađa jedne od bronzanih reljefnih tabli sa spomenika "Slobode" evidentirana je u jesen 2013. godine. Do kraja leta 2014. godine nestao je ceo friz sa severne strane. U februaru 2015. više nema ni polovine istočnog friza. Ako se nastavi ovim tempom, na svečanoj proslavi 65 godina od postavljanja spomenika neće biti ni grupe partizana, a plašim se da ni sama Sloboda nije dovoljno visoko...




Zašto je moralo da dođe do ovoga, i zašto se tome ne staje na put? Odgovor je kratak i jasan: birokratija.

Već u oktobru 2013. počinje ping-pong partija prebacivanja odgovornosti između nadležnih službi, a možda i najslikovitiji pokazatelj nepostojanja volje da se problemu stane na put je to što se počinioci ovog nedela uporno nazivaju - vandalima.

Izvinite, gospodo, ali to nisu vandali.

Vandali uništavaju stvari iz obesti; onaj ko uzme nešto što nije njegovo i odnese ga sa sobom zove se lopov. Nazovimo to pravim imenom makar jednom u ovoj državi, pa neka se uvredi ko hoće.




Dakle, šta kažu nadležni?

Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice tvrdi da oni samo mogu da izdaju uslove zaštite, ali ne i da fizički sprovode tu zaštitu.

Nacionalni park pere ruke tvrdnjom da oni nemaju formalni dokument na kojem piše da je spomenik u njihovoj nadležnosti, što znači da nije.

Policija je već skoro dve godine "na tragu" vinovnicima.

Ministarstvo kulture mudro ćuti.

Danas ionako više nije popularno slaviti komunističku ideologiju, ma nebitno što su ti ljudi dali svoje živote u borbi protiv zla fašizma. Ko se još toga seća...



Procenjena šteta nakon prvog incidenta iznosila je 2,5 miliona dinara, a analogno tome i uzevši u obzir inflaciju danas iznosi oko 15 miliona dinara, to jest oko 125.000 €, i to samo u težini bakra. Umetničko delo na bakarnim pločama nije ni procenjivano.

Pritom je do sada valjda svima jasno da tu nisu u pitanju obični vandali ili sakupljači sekundarnih sirovina, već logistički organizovana i tehnički dobro opremljena grupa. Kako to da ih do sada niko nije zatekao na delu, pitanje je na koje za sada nema dovoljno dobrog odgovora.



I dok se kod nas institucije gađaju nadležnošću, za to vreme iz Hrvatske kreće inicijativa da se spomenici antifašističkoj borbi na teritoriji cele bivše SFRJ stave pod zaštitu UNESCO. Zvaničan odgovor još uvek se čeka, ali je nezvaničan stav ove organizacije da pod zaštitu može da se stavi određen broj spomenika, ali ne i svi. Da li će tu biti svrstana i "Sloboda", to tek treba da se vidi.

A do tada će "vandali" već nabaviti i kamion s korpom za rad na visini, pa ćemo oko golog obeliska pevati "Smrt slobodi, živeo fašizam". Za bolje i nismo.

Jer ako ovom skrnavljenju ne stanemo na put dok još ima makar malo vremena, jednog dana će i naši unuci pljuvati nas, kao što mi sada ćuteći i prebacujući odgovornost pljujemo na naše dedove koji su nam tu slobodu i izborili.




Нема коментара:

Постави коментар