11. 10. 2017.

Visovi Azbukovice: Baurić i Nemić


Geografija Srbije sačinjena je od mnoštva manje ili više jasno definisanih oblasti, od kojih svaka ima neke svoje specifične odlike. Između onih najvećih i najpoznatijih predela često se protežu neki manji, čija imena možda nisu deo najopštije kulture ali dobrim poznavaocima prirode ponekad znače isto koliko i neki mnogo zvučniji toponimi.

Jedna od takvih malih oblasti je i Azbukovica, brdoviti kraj u zapadnoj Srbiji, stešnjen između Valjevskih planina i reke Drine.
 
Azbukovica možda nije automatski sinonim za avanturu, ali jeste mesto koje namernicima ima da ponudi mnogo više od onoga što joj sugeriše reputacija - od klasičnog pešačenja i uživanja u pogledima sa njenih visova do adrenalinskih kanjonskih uzbuđenja na njenim malim ali izazovnim rekama, a verovatno najbolji izbor za upoznavanje sa ovim krajem su njene najpristupačnije atrakcije - greben Baurić i vrh Nemić.

 
O tome koliko je Azbukovica poznata u iole širim okvirima dovoljno govori činjenica da ne postoji konsenzus da li je to samo deo planine Bobije (koja se takođe svrstava čas u Valjevske čas u podrinjske planine) ili predstavlja zasebnu planinsku celinu sa sopstvenim vrhovima među kojima Nemić možda jeste a možda i nije najviši, opet u zavisnosti kako se i odakle gleda...

Tako se i greben Baurić (sa vrhovima Mali Baurić, Baurić grad, Milovanovića i Jovića vis) može posmatrati i kao glavni greben planine Azbukovice, ali i kao jedan od sporednih grebena Bobije koji se od glavnog masiva Torničke Bobije odvaja u pravcu zapada, ka Drini.
 
Ono što je sigurno je da je Azbukovica jedan dosta nepravedno zapostavljen kraj, pun lepih pejzaža koji dolaze do punog izražaja u živim jesenjim bojama.








Za vreme Turaka ovaj kraj predstavljao je važnu tačku na trasi između Bosne i Šumadije, kao kapija puta dolinom reke Ljuboviđe koji su koristili još i Rimljani.

O značaju ovog prolaza u unutrašnjost Srbije svedoče ostaci dva utvrđena grada - turskog Soko grada na obroncima Sokolske planine sa severne strane ovog puta i srpskog šanca na Bauriću, sa južne strane.

Iz Turskih vremena potiče i današnje ime ovog kraja, po selu Bukovici koje je tada bilo njegovo najveće naselje, kao carski feudalni posed, takozvani has, pa je iz toga Has Bukovica nastao i današnji naziv Azbukovica.

Nakon oslobođenja od Turaka lokalno stanovništvo sravnilo je sa zemljom utvrđeni Soko grad, ozloglašen po posebno surovom zatvoru. Još pre toga, uprava Sokolske nahije ustaničke Srbije formirana je u šancu na Bauriću koji je izgrađen 1806. godine, ali je u upotrebi bio manje od deset godina.

Glavno središte Azbukovice danas predstavlja Ljubovija, gradić osnovan ukazom kralja Milana Obrenovića u drugoj polovini XIX veka, odakle se pristupa i najbitnijim planinarskim pravcima ka vrhovima Azbukovice i Bobije.
 




Mali Baurić (730 m.n.v.)


Polazna tačka za uspon na greben Baurić nalazi se u dolini reke Ljuboviđe, između sela Donja i Gornja Ljuboviđa. Na greben se izlazi brzo, starim asfaltom koji se postepeno pretvara u prašnjavi kolski put. 
 
Pogled puca na dve strane, ka Torničkoj Bobiji na istoku i produžetku grebena ka zapadu, na čijem kraju daleko iza krošnji izviruju vrhovi repetitora na Nemiću, koji gledano odavde deluju mnogo dalji nego što zapravo jesu.
 
Stare vojne topografske karte, u koje se mnogi vodiči i danas zaklinju, u Azbukovici nisu ni od kakve pomoći: od sedamdesetih godina kada je JNA poslednji put izvršila snimanje ovog kraja većina puteva je potpuno promenila trasu, pa tako neke danas jake staze uopšte ne postoje u tim kartama, a od većine onoga što u njima postoji nema ni traga na terenu... Ono čime se najviše treba naoružati na ovom potezu su intuicija i orijentacione sposobnosti, ali su putanje uzbrdo i duž grebena uglavnom vrlo jasne, tako da se može izgubiti samo neko ko više veruje starom papiru nego sopstvenim čulima...





Baurić grad (774 m.n.v.)

 
Nedugo po izlasku na greben stiže se do vrha Mali Baurić (730 m.n.v.), šumovite glavice na kojoj očigledno nema staze. Nakon nekoliko minuta zapinjanja i saplitanja izbija se na njegovu najvišu tačku - zaravan okovanu u gusto rastinje koja izgleda kao da na nju ljudska noga nije kročila...

Ni ostatak grebena nema naročitih uzbuđenja. Takođe malo van staze je i vrh Baurić grad (774 m.n.v.), na kom se nekada nalazio ustanički šanac.
 
Od nekadašnjeg velikog upravnog centra, koji je osim vojnih i administrativnih građevina imao i poštu, crkvu, pa čak i školu, danas nema skoro nikakvih ostataka. Čak se ni moćni rov ustaničkog grada - koji je po istorijskim izvorima opasivao prostor dimenzija sto dvadeset sa šezdeset metara i bio širok trinaest i dubok više od devet metara! - jedva nazire kroz trnje i šiblje...

Nemić (797 m.n.v.)




Greben se završava vrhom Nemić (797 m.n.v.), lako prepoznatljivom iz doline Drine po visokim vertikalnim liticama ali i televizijskom repetitoru koji se vidi iz velike daljine.

Sa ivice pogled puca ka istoku, pod nogama se prostire široko Podrinje, a sa druge strane Drine talasa se Bosna. 
 
Reka koja deli Ljuboviju sa srpske i Bratunac sa bosanske strane odavde deluje kao da se može pregaziti. Preko reke, proteže se most kršten kao Bratoljub, simbol bratstva među bivšim jugoslovenskim republikama - granični prelaz koji razdvaja i spaja dva ista naroda u dve različite države...

Iz visine, sve prizemne ljudske preokupacije uvek deluju banalno, sićušno i nebitno...
 



 
Silazak nazad do Ljubovije ponovo vuče nekim putevima neucrtanim u vojne karte, mnogo kasnije usečenim u stene Podrinja, širokim i jakim, na kojima je nemoguće zalutati...

Visovi Azbukovice iza nas ostavljaju otvoren poziv na neka nova druženja, i istraživanja jednog na prvi pogled dopadljivog a jako zanemarenog kraja, na večitom razmeđu - između dolina i planina, Drine i Bobije, Bosne i Šumadije...
 
Azbukovica možda nije predeo izvanrednih lepota kakve se ne mogu videti nigde drugde, ali jeste mesto koje stvarno vredi videti i na kom će svaki pravi ljubitelj prirode iskreno uživati.


A ako bi još neko hteo da se uveri u to, možda mu posluži GPS trek ove staze:

2 коментара:

  1. Evo, pet godina kasnije, konstatovaću da imamo praktično ceo trek i sve ključne tačke unet u OpenStreetMap, što se da videti na Wikilocu. Što niste lepo pogledali u budućnost? :)

    ОдговориИзбриши