7. 7. 2021.

Tara Ultra Trail 2021 - 63 kilometra uživanja


U poslednje vreme planinarenje i pešačenje u prirodi postaju sve popularniji na ovim našim prostorima, a jedna od disciplina koja doživljava posebnu ekspanziju su i planinarski maratoni i ultramaratoni.

Dok smo do pre samo desetak godina imali samo jedan Fruškogorski maraton godišnje, sada se razni organizatori prosto utrkuju ko će planinarima-maratoncima prirediti dužu, težu i ekstremniju turu. Posle nekoliko godina pokušaja i grešaka danas je sve teže izdvojiti zaista dobre trke od onih tek prosečnih, pa tako često jedinu razliku u atraktivnosti ovih staza pravi samo mesto na kom se održavaju. A kad se jedan ultramaraton održava na jednoj od najlepših planina Srbije, to je onda već u najavi siguran spektakl.

Tara Ultra Trail ove godine je održan tek drugi put, ali se po ozbiljnoj organizaciji uopšte ne bi moglo reći da je ta manifestacija toliko mlada. U pitanju je jedna odlično zamišljena i skoro besprekorno realizovana trka, idealna za pravi planinarsko-maratonski ugođaj!


Moram da priznam da me je najava ultramaratona na Tari prošle godine prilično obradovala. Međutim, iako sam se dosta unapred i prijavio i uplatio kotizaciju, pa čak bio i spakovan za put, na kraju ipak nisam uspeo i da odem. Razlog više da oko ovogodišnjeg učešća nemam ni najmanju dilemu.

Ovogodišnja staza Tara Ultra Traila od 63 kilometra bodovala se i u sklopu prvenstva u planinskom trčanju Planinarskog saveza Srbije, pa je samim tim verovatno privukla i veći broj učesnika nego da je bila revijalnog karaktera. Ipak, našu ekipu bodovi i plasmani nisu zanimali koliko lepi predeli i samo zadovoljstvo prelaska staze...

Ekipa PK Borkovac Ruma na 63 kilometra
(foto: Zoran Udovčić)



"Stairway to Heaven"/"When the Levee Breaks"
Kompenzacija


O najdužoj stazi Tara Ultra Traila moglo bi se reći mnogo toga, ali se sve to može sažeti u dve reči - teška ali lepa! Ili, još bolje - preteška ali prelepa!

Iako je još prošle godine najavljivana, staza dužine preko sto kilometara nije održana ni ove godine, a obećanje ostaje za sledeću sezonu. Ovogodišnja najduža staza od 63 kilometra realno je taman po meri - dovoljno kratka da može da se ispešači pre noći, a opet dovoljno dugačka da nas zaokupi čitav dan, sa više nego dovoljno raznovrsnosti i lepote da nam ispuni to vreme. Kad se na tu distancu doda i preko tri hiljade metara ukupnog uspona, jasno je da jednu takvu stazu ne treba shvatati olako.









Istini za volju, mada je Tara Ultra Trail reklamiran kao "pravi način za ulazak u svet trail trčanja", čak ni staza od 63 kilometra nije baš pogodna za totalne početnike.

Jaki usponi i strma spuštanja konstantno se smenjuju, blagih deonica ima relativno malo, a podloga varira od prašnjave zemlje iz koje štrči oštro kamenje i visoke trave sa svojim skrivenim zamkama, do stenovitih kozjih staza i za tabane uvek pogubnog makadama...

Već od samog starta staza igra potpuno otvorenih karata: odmah po polasku sa obale jezera Spajići sledi ubistven uspon na branu Zaovinskog jezera, koji jasno daje do znanja da se svaki prelep pogled ovde debelo plaća znojem i da se do svakog momenta koji ostavlja bez daha treba dobro zaduvati...


Vrh Janjač (1473 m.n.v.)

Niz Đurđevo brdo




A momente koji ostavljaju bez daha teško je i pobrojati.

Tu je ogoljeni vrh Janjač pod kojim se s jedne strane pruža čitav srpski deo Tare kao na dlanu a sa druge Drina vijuga nizvodno od Višegrada.

Tu je livadarenje aromatičnim grebenom Đurđevog brda.

Tu su brojni vidikovci, čuvene tarske stene, Bilješka Banjska, i ne toliko poznat ali ništa manje upečatljiv Orlov vis.

Tu je siparski slalom kamenitom stazicom do Rastišta, i posle njega još jedan beskrajan uspon...




Pogled sa Bilješke stene


Vidikovac Orlov vis
(foto: Goran Tile Tintor)


A čim se malo razmakne zavesa od četinara, vidik pukne preko brda i dolina i po ko zna koji put se ponovo zaljubimo u lepoticu Taru. U predelima koju je priroda ovako obdarila lako je trasirati atraktivnu stazu, veći je problem odlučiti se između toliko jednako lepih alternativa.

Sa takvom scenografijom, sve muke postaju nebitne. Svaka nova panorama potpuno briše svaku muku, makar na sekund, i čini dan proveden na jednoj ovakvoj turi zaista vrednim življenja.

Kad se sve kockice tako sklope, onda se ne osete ni noge teške od neprospavane noći (iz ko zna kog razloga), ni bolovi ni žuljevi, ni daleki kišni oblaci (koji ni u jednom trenutku nisu ostvarili svoje pretnje). Ostaje samo uživanje...


Aluge


Banjska stena



Tara Ultra Trail najavljivan je i kao "najnovija zvezda na trail nebu Srbije", i u potpunosti je opravdao bombastične epitete.

Planinarski ultramaratoni jesu poslednjih godina sve popularniji, ali sa ovako ozbiljnim pristupom organizaciji stiče se utisak da to nije samo prolazni trend, i da će ovakve trke i u budućnosti privlačiti zaljubljenike u trail trčanje na planine Srbije, koje to potpuno zaslužuju.

Posle bitke svi su generali

A Tara kao Tara - divlja i pitoma, surova i prelepa - uvek je savršena kulisa za planinarske avanture. Nikad do sada nije nas razočarala, pa nije ni sad.

Da bi se na Tari videlo sve što iole vredi, 63 kilometra su definitivno premalo. Ali, na toj distanci itekako možemo da osetimo njen pravi duh. Za jedan savršen aktivni dan u prirodi, to je i više nego dovoljno.



5 коментара: