27. 7. 2014.

Fruška gora za početnike: Iriški Venac - Staro Hopovo - Novo Hopovo


Fruška gora nije velika planina, ali je prepuna planinarskih puteva.

Pored najvećih i najpoznatijih, poput Fruškogorske transverzale i Fruškogorskog maratona, tu je još i mnoštvo manjih i manje poznatih transverzala i maratona, a još dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka markiran je čitav jedan set kraćih staza koje nose imena po boji markacije - Plava, Crna, Žuta...

Poslednjih godina, uprava nacionalnog parka krenula je u obeležavanje novih kružnih staza, koje spajaju neke znamenite lokalitete bez uvođenja novih markacija. Jedna od tih staza spaja i Iriški venac i manastire Staro i Novo Hopovo.

Planinarska staza Informativni centar - Staro Hopovo - Novo Hopovo (kako piše na info-tabli) prati markacije Fruškogorskog i Bukovačkog maratona, a jednim delom i Fruškogorske transverzale. Staza je duga oko deset kilometara, tehnički i kondiciono lagana, i kao takva prilagođena apsolutnim početnicima na Fruškoj gori.

Umesto kontrolnih tačaka staza na ključnim mestima ima table sa mapom, i praktično se može pratiti od bilo koje tačke, a zvanično počinje kod informativnog centra Nacionalnog parka Fruška gora na Iriškom vencu, nedaleko od spomenika "Sloboda".




"Sloboda" je najmonumentalnije obeležje narodnooslobodilačke borbe na Fruškoj gori, delo akademskog vajara Sretena Stojanovića. Spomenik svečano je otvoren 1951. godine, ali je uprkos zaštiti nadležnog zavoda u poslednje vreme često na meti kradljivaca sekundarnih sirovina, koji sa postamenta skidaju reljefne bakarne ploče...






Naredna dva staza prati greben ka istoku, a zatim se odvaja niz južnu padinu ka manastiru Staro Hopovo. Oni kojima se cela staza učini kratkom mogu da naprave i izlet do iriškog TV tornja, što će na ukupnu kilometražu dodati još tri-četiri kilometra.

Gigantska betonska "jabuka" TV tornja (u kojoj su se nalazile kontrolne prostorije) još uvek ima "ugriz" od NATO bombardovanja, ali budući da je betonski stub visine preko 150 metara ostao neoštećen toranj je kasnije kako-tako priveden nameni i danas je ponovo u funkcji. Ali, po svemu sudeći, uspomena na proleće 1999. ostaće još prilično dugo...





Put ka Starom Hopovu vodi sve vreme blagom nizbrdicom, a pred sam izlazak na manastirski proplanak preseca potok neobičnog belog kamenog korita u jakom kontrastu sa okolnom zemljom, koje izgleda kao izvajano od jednog komada kamena.

Tu se nalazi i izvor sa vodom za koju se u narodu priča da je lekovita, a za svaki slučaj ima i istaknutu potvrdu o hemijskoj i bakteriološkoj ispravnosti. Nad samim izvorom podignuta je kapelica, kakve u ovim krajevima zovu vodica (sa naglaskom na i).






Manastir Staro Hopovo podignut je između 1496. i 1502. godine, a predanje ga vezuje za sremskog despota Đorđa Brankovića.

Prvobitna crkva stradala je u zemljotresu sredinom XVIII veka, a današnja je izgrađena 1753. godine. Zanimljivo je da je u to vreme, kada je većina fruškogorskih manastira po dekretu Marije Terezije preuređivana tako da dobije odlike baroka, nova crkva podignuta potpuno u skladu sa raškom školom srpske sakralne arhitekture, kao jednobrodna građevina sa jednim masivnim kubetom. Osim toga, Staro Hopovo je uz Malu Remetu i jedan od samo dva fruškogorska manastira koji nikad nisu dobili i karakteristične barokne zvonike, po kojima su ostali manastiri poznati.

Teško oštećen tokom II svetskog rata, manastir je do pre desetak godina bio potpuno napušten, a brojne obnove u poslednjih nekoliko godina od njega su napravile pravi biser fruškogorskog crkvenog graditeljstva koji zaista vredi videti.





Koliko god Staro Hopovo bilo skrajnuto i manje poznato i u javnosti i u literaturi, toliko je o manastiru Novo Hopovo (koje se nalazi na oko dva kilometra zapadno) pisano naširoko i nadugačko.

Manastir je osnovao despot Đorđe Branković 1496. godine, a današnja crkva, podignuta 1576. godine u najboljoj moravskoj tradiciji, jedna je od najvećih srpskih crkava severno od Save i Dunava, a istovremeno predstavlja prvi zabeleženi slučaj svetovnog ktitorstva: pokrovitelji crkve bili su izvesni Lacko i Marko Jovšić iz Gornjeg Kovina, o čemu svedoči sačuvana kamena tabla.

Na preko 600 kvadratnih metara zidne površine predstavljen je najveći repertoar tradicionalnog crkvenog slikarstva kod Srba, a ceo ikonostas delo je verovatno najpoznatijeg srpskog slikara epohe baroka Teodora Dimitrijevića Kračuna.





Za Novo Hopovo vezuje se i ime Dimitrija Obradovića, koji je ovde bio monah između 1757. i 1760. godine, kada je i dobio monaško ime Dositej po kojem će ga istorija zauvek upamtiti kao jednog od najvećih prosvetitelja srpskog naroda.

Novo Hopovo ima jednu od najdužih neprekinutih tradicija među fruškogorskim manastirima, a činjenica da je ujedno i jedan od najdostupnijih manastira samo pojačava njegovu turističku atraktivnost.






Poslednja etapa planinarske staze od Novog Hopova do Iriškog venca celom svojom dužinom prolazi kroz gustu, stoletnu šumu. Iako se ni za jedan deo staze ne može reći da je zaista težak, ova deonica može da iznenadi nepripremljene pešake, jer se konstantnim usponom na oko tri kilometra savladava oko 300 metara nadmorske visine.

Staza ponovo izlazi na greben kod hotela "Iriški Venac", nekada prestižnog objekta a danas ruine zarasle u korov, koja izgleda kao kulisa za horor film... Žalosno je što je objekata sa ovakvom sudbinom sve više, ne samo na Fruškoj gori.




Staza Informativni centar - Staro Hopovo - Novo Hopovo nije ni preduga, niti zahtevna, i može se preći za oko tri sata lagane šetnje, i kao takva je prilagođena i potpunim početnicima ali i iskusnijim planinarima koji do sada nisu imali prilike da upoznaju čari jedine sremske planine.

Za to kratko vreme, putniku se pruža prilika da vidi jedan jako lep presek kroz sve ono što Fruška gora ima da ponudi: manastire, spomenike, izletišta i odmarališta, a pre svega izuzetno vrednu prirodu. A to se ne može meriti ni satima, ni kilometrima.




Нема коментара:

Постави коментар