31. 3. 2023.

U drugom planu Homolja: Sumorovac


Na prostoru punom zanimljivih planinarskih staza poput Homoljskih planina, normalno je da neki vrhovi budu popularniji od drugih.

Mnogo je faktora koji odlučuju o tome, pa su tako pristupačni i atraktivni Mali i Veliki Vukan praktično sinonim za Homoljske planine, lako dostupni Ježevac daleko je posećeniji od dosta uzbudljivijeg ali pomalo zavučenog Vranja, istočniji vrhovi poput Zdravče i Kupinove glave (sa kojih se pružaju možda i najlepši pogledi na cele masive Homolja i Kučaja) predstavljaju pravu egzotiku u izleničkim krugovima, a izmešteni Oman (iliti Čoka Drmoksa) toliko je van svih glavnih ruta da većina planinara ni ne zna da je to zapravo najviši vrh Homoljskih planina...

Iza svakog vrha čije ime je urezano duboko u kolektivnu svest planinara stoji bar još jedan čiji pomen većini ne znači ništa, a koji namerniku može da pruži jednako lep doživljaj.

Jedan od tih vrhova iz drugog plana Homolja je i Sumorovac - zanemaren, potcenjen, ali ništa manje vredan obilaska nego neki drugi vrhovi u njegovoj okolini.


Sa svojih 912 metara nadmorske visine Veliki Sumorovac predstavlja jedan od najviših vrhova Homoljskih planina, ali i pored toga nekako ne uspeva da dođe do izražaja u mnoštvu živopisnih staza koje ga okružuju, naročito grebena Vukana sa južne i staze Homoljskog maratona sa severne strane.

Ali, to ne znači da Sumorovac i treba zaobilaziti u širokom luku. Naprotiv, oni koji se zapute u Homoljske planine samo zbog njega neće ostati uskraćeni za pravo planinarsko uživanje.



Do Sumorovca se najlakše dolazi iz sela Bistrica, severno od sve posećenije Banje Ždrelo. Na pešačenje do vrha planinari najčešće kreću iz samog sela, ali se automobilom može prići skroz do izmeštene seoske crkve do koje vodi uzan asfaltni put. Današnja crkva posvećena Svetom caru Konstantinu i carici Jeleni izgrađena je 1937. godine na temeljima manastira Đerinac, koji je po predanju osnovao knez Lazar u XIV veku a razorili Turci tri veka kasnije.

Malo niže od porte uređeno je lepo malo izletište oko reke Bistrice, sa rekonstruisanim vodenicama i improvizovanim etno restoranom, čija najveća vrednost je vodopad visok desetak metara koji se može nazvati skrivenim biserom u pravom smislu reči, jer nije ucrtan ni u jednu topografsku ili turističku kartu - pa čak nema ni ime!

U eri popularizacije instant atrakcija na društvenim mrežama prosto je neverovatno da jedno ovako lako dostupno a prelepo mesto još uvek nije počelo da privlači "outdoor influensere" kao neki drugi homoljski spomenici prirode, i tim pre vodopad na Bistrici treba videti i doživeti što pre.





Uspon na Sumorovac kreće odmah od crkve, i do samog vrha je konstantan, bez većih razlika u nagibu. Staza je do pola nemarkirana, a kasnije se pojavljuje i markacija, kojoj je Veliki Sumorovac očigledno samo usputna stanica a ne i krajnji cilj...

Ako se do vrha i može uživati u panoramama - najviše ka severu, prema Petrovcu i Stigu - sa najviše tačke pogled se probija kroz prolećno rastinje tek toliko da se stekne utisak da su istočne padine Velikog Sumorovca mnogo strmije od zapadnih, na nekim mestima skoro vertikalne.

Sam vrh je obrastao dubokom šumom, i jedino što svedoči o značaju ove tačke je betonski stub sa rukom ispisanom nadmorskom visinom.





Veliki Sumorovac (912 m.n.v.)


Prava priroda Velikog Sumorovca doživljava se tek pri spuštanju ka Malom, stazom kroz gustu šumu tik uz ivicu strmog grebena sa koje se na nekoliko mesta otvaraju prelepi vidikovci.

U zavisnosti od tačke gledanja, pogledom dominiraju bliži i niži homoljski vrhovi, pre svih Mali Sumorovac, Veliki i Mali Vukan, zarasli Strnjak (u trećem planu Homolja), ili moćni greben Beljanice na jugozapadnom horizontu.


Foto: Goran Tile Tintor



Homoljske planine već su nas navikle da vrh sa epitetom "Mali" bude teže pristupačan od svog imenjaka sa odrednicom "Veliki", pa ni Sumorovac nije izuzetak po tom pitanju.

Uspon do vrha Mali Sumorovac nije obeležen, zapravo prava staza ni ne postoji. Donekle se penje kolskim putem sa kojeg se u jednom trenutku odvaja logična putanja kroz šumu koju samo treba pratiti uzbrdo dok se ne naiđe na stenovite formacije. Odatle ostaje još samo malo laganog veranja do malog otvorenog platoa neposredno ispod najviše tačke vrha obrasle gustim šibljem.

Možda se Mali Sumorovac ne bi mogao svrstati među najteže uspone i najlepše vidikovce na celom Homolju, ali priliku ne bi trebalo propustiti. Uostalom, kakvo je to planinarenje kad ne dođemo kući makar malo izgrebani?




Mali Sumorovac (741 m.n.v.)
(Foto: Goran Tile Tintor)

Povratak od Malog Sumorovca ka Bistrici vodi dolinom reke Reškovice, nezanimljivim ali jakim i dobro prohodnim kolskim putem usečenim između litica Vukana i Strnjaka koji se utapa u uzani asfaltni put ka Banji Ždrelo kod manastira Reškovica.

Ušuškan između rečice i stenovitog odseka, manastir Reškovica takođe se pripisuje knezu Lazaru kao ktitoru. Ostataka prvobitne crkve iz XIV veka, konaka i visokih zidina koje pominju istorijski izvori danas gotovo da nema, a nova crkva čija izgradnja je započeta 1991. godine uspešno evocira odlike moravske škole srpske srednjovekovne arhitekture. Ipak, potrebno je još dosta toga da bi ovo mesto zapravo oživelo, i za sada deluje samo kao jedno veliko gradilište, pa i to napušteno...






Od manastira Reškovica nazad do bistričke crkve treba još samo preći greben između dve rečice koje se nedaleko odatle spajaju i ubrzo završavaju u Mlavi, a taj greben krije i poslednju atrakciju ovog kruga - vidikovac Lukin kamen.

Uspon na greben je kratak ali oštar, a onda do vidikovca ima još malo nešto blažeg uspona. Penjanje na sam Lukin kamen može biti nezgodno jer je stena vrlo porozna, puna dubokih pukotina i oštrih ivica, i jedan pogrešan korak može imati jako neprijatne posledice, ali za ovakav pogled vredi se malo i pomučiti...







Širokim putem ka selu Bistrica, sa kog se odvaja jaka i lepo obeležena (ali neucrtana) staza ka izletištu kod seoske crkve, zatvara se krug koji povezuje neke od najpotcenjenijih lokaliteta Homoljskih planina. 

Krug od dvadesetak kilometara kojim dominira vrh Veliki Sumorovac, ali se sve zanimljivosti teško mogu tek tako nabrojati.




Iza popularnih i rado posećenih planinarskih destinacija često ćemo pronaći jednako zanimljiva mesta koja će večito ostati u drugom planu. A tek obilazeći te staze možemo da kažemo da smo počeli zaista da poznajemo jedan delić sveta koji nas okružuje.

Danas kad je planeta sve manja i kad su nekada nepojmljive daljine sve lakše dostupne, mnogi odlaze na drugi kraj globusa i vraćaju se bez pravog doživljaja, bez dubokih utisaka, neizmenjeni iskustvom. A ponekad je dovoljno otići samo malo dalje od sopstvenog dvorišta i videti nešto za šta je malo ko pre nas imao prilike.

Ako uspemo da ponesemo kući nešto više od prašine na nogavicama i blata na đonovima, ono nešto neuhvatljivo i neopipljivo, bogatiji smo nego što mislimo.



GPS trek za ovu turu možete preuzeti sa sledećeg linka: https://www.wikiloc.com/hiking-trails/veliki-i-mali-sumorovac-129748863



Нема коментара:

Постави коментар