Švarcvald, oblast na krajnjem jugozapadu Nemačke koja okružuje istoimenu planinu u pokrajini Baden-Virtenberg, jedan je od turistički najpopularnijih i najposećenijih regiona u ovoj evropskoj državi.
Sa očuvanim ili obnovljenim srednjovekovnim gradovima, živopisnim ruralnim sredinama i izuzetnim prirodnim vrednostima, Švarcvald je jedna od onih destinacija u kojima će skoro svaki posetilac naći nešto po svojoj meri. Ipak, stiče se utisak da je u zimsko vreme ponuda Švarcvalda nešto skromnija nego u toplije doba godine, ali nemačka "Crna šuma" i u takvom izdanju ima mnogo toga zanimljivog za namernike.
Šta se to sve može videti za nekoliko brzinskih zimskih dana u Švarcvaldu, i da li je vredno posetiti ovu oblast na tako kratko vreme?
Kratka istorija Švarcvalda
U doba pre Rimljana, prostor današnjeg Švarcvalda naseljavali su Kelti, koji su planinu nazivali imenom svoje boginje Abnobe, zaštitnice šuma i reka. Sa ogromnim šumovitim prostranstvima i mnogobrojnim izvorima kojima Švarcvald može da se pohvali, lako je shvatiti i zašto.
Rimljani su ovu planinu isprva nazivali Silva Marciana - granična šuma, s obzirom na to da je predstavljala granicu između Rimskog carstva i germanskih zemalja, a kasnije se ustalilo ime Silva Nigra - Crna šuma, za koji su zaslužne tamne četinarske šume na višim padinama planine. Ovo drugo ime zadržalo se do danas, kroz germanizovano Schwartzwald što u bukvalnom prevodu znači "Crna šuma".
Iako su Rimljani već u III veku naše ere napravili banjsko lečilište na termalnim izvorima na mestu današnjeg Baden-Badena, prva stalna naselja na području Švarcvalda pojavljuju se tek u IX veku, kolonizacijom Alemana, germanskog plemena sa severa.
Veliko prirodno bogatstvo Švarcvalda uticalo je na razvoj rudarstva i prerade drveta, a specifičan položaj na prostoru previranja između Rimskog carstva, Franačke države i zemalja germanskih plemena (i danas se Švarcvald nalazi na tromeđi Nemačke, Francuske i Švajcarske) uslovio je izgradnju niza fortifikacija u srednjem veku, od kojih je danas većina ruinirana.
U jeku Reformacije u XVI veku, gradovi Švarcvalda ostali su na strani Katoličke crkve i kao takvi bili su značajno utočište za sveštenstvo iz šireg okruženja koje je ostalo privrženo Vatikanu. Nažalost, upravo usled te religijske tvrdokornosti, region je krajem XVI veka postao centar lova na veštice, na koje je svaljena krivica za epidemiju kuge; u Frajburgu i danas postoje komemorativne table na mestima na kojima su žene javno spaljivane, kao podsetnik na jedno od mračnijih poglavlja istorije "civilizovane" zapadne Evrope...
Upravo zbog pograničnog položaja gradovi Švarcvalda teško su stradali u više velikih sukoba tokom istorije. Jedna od najkrvavijih bitaka Tridesetogodišnjeg rata (1618-1648), vođena je kod Frajburga 1644. godine između Francuske sa jedne strane i snaga Svetog Rimskog carstva i Bavarske sa druge, sa preko dvanaest hiljada žrtava na obe strane.
Tokom svetskih ratova u XX veku, gradovi Švarcvalda više puta su bombardovani, uključujući i greškom od strane sopstvene avijacije... Nakon II svetskog rata, cela pokrajina Baden-Virtenberg našla se pod francuskom okupacijom, a zanimljivo je da su se poslednje jedinice francuske vojske povukle iz Švarcvalda tek 1991. godine, posle ujedinjenja Zapadne i Istočne Nemačke.
Danas je glavna privredna grana Švarcvalda turizam, sa više od trideset miliona posetilaca regiona godišnje. Glavne turističke atrakcije su gradovi, ali je popularan i boravak u prirodi - tokom zime aktivno je nekoliko skijališta a u delu godine kad nema snega funkcioniše i veliki broj planinskih pešačkih staza, tako da obim turističke ponude umnogome zavisi od godišnjeg doba.
Ipak, koje god vreme da se odabere za posetu Švarcvaldu, ovaj region neće nikoga ostaviti ravnodušnim.
Frajburg
Zvaničnim imenom Freiburg im Breisgau ("Slobodni grad u dolini Brajzgau"), Frajburg sa oko trista pedeset hiljada stanovnika čini četvrti grad po veličini u pokrajini Baden-Virtenberg, ali i najveći grad Švarcvalda. Kao grad bogate istorije i mnoštva različitih sadržaja, smatra se za najbolju početnu tačku za upoznavanje sa specifičnim duhom ovog regiona, pa ga zato mnogi nazivaju i "draguljem Švarcvalda" (Das Juwel im Schwarzwald).
Frajburg je osnovan u XII veku, i strateški je pozicioniran na raskršću trgovačkih puteva između Rajne i Dunava i Mediterana i Severnog mora. Na razvoj grada uticalo je otkriće rude srebra u obližnjim brdima, ali i osnivanje univerziteta 1457. godine, jednog od prvih na celom nemačkom govornom području.
Frajburg odlikuje vrlo lepo staro gradsko jezgro, koje je posle II svetskog rata u potpunosti obnovljeno na osnovu originalnih nacrta, nakon što je bilo praktično sravnjeno sa zemljom. Jedna od retkih građevina koja je bila tek neznatno oštećena je gotska katedrala, građena od 1200. do 1330. godine, sa tornjem visokim 116 metara koji je švajcarski istoričar umetnosti Jakob Burkhart nazvao najlepšim na svetu.
Trg oko katedrale (Münsterplatz) oivičen je mnogim reprezentativnim zgradama, među kojima treba pomenuti staru zgradu trgovačkog esnafa (Historisches Kaufhaus) iz XIV veka, staru žitnicu (Kornhaus) iz XV veka, i takozvanu riblju fontanu (Fischbrunnen) takođe iz XV veka, koja je prvobitno izgrađena kao simbol trgovačke nezavisnosti Frajburga, ali je vremenom počela da se koristi - za prodaju sveže ribe, odakle joj potiče i današnje ime. Fontana je tokom vekova više puta menjala lokaciju u gradu, a na današnjem mestu nalazi se od 1970. godine.
Turistička atrakcija je i takozvana "Kuća kita" (Haus zum Walfisch) s početka XVI veka. Neobično ime kuće potiče iz vremena pre nego što su izmišljeni kućni brojevi, pa je svaka kuća imala neki specifičan znak po kojem se razlikovala od drugih, a smatra se da je njen prvi vlasnik bio nadahnut biblijskom legendom o proroku Joni koji je tri dana i tri noći bio u utrobi kita. "Kuća kita" je danas u vlasništvu jedne banke i ne može se obići i iznutra, a značajna je po tome što je ovde jedno vreme živeo humanista i filozof Erazmo Roterdamski, ali je možda najpoznatija ljubiteljima horora - kao lokacija klasika žanra "Suspiria" Darija Arđenta iz 1977. godine...
Stara zgrada trgovačkog esnafa |
Stara žitnica |
Riblja fontana |
"Kuća kita" |
Od drugih arhitektonskih znamenitosti grada ističu se dve srednjovekovne gradske kapije - Martinova kapija (Martinstor) i Švapska kapija (Schwabentor), obe iz XIII veka, kao i stara i nova gradska kuća (Altes i Neues Rathaus), koje se nalaze jedna do druge.
Zanimljivo je da je nova gradska kuća zapravo starija od stare - "nova" je građena između 1539. i 1545. godine a "stara" između 1557. i 1559. godine - a nazive pod kojima su danas poznate dobile su tek 1901. godine, kada je gradska uprava iz "stare" preseljena u "novu" gradsku kuću. Danas se u novoj gradskoj kući nalazi deo univerzitetske administracije, a u staroj gradska turistička organizacija.
Martinova kapija |
Švapska kapija |
Nova gradska kuća |
Stara gradska kuća |
Lokalci nazivaju Frajburg i "kapijom Švarcvalda", između ostalog i zato što se direktno iz centra grada može doći do okolnih brda i planinskih vrhova žičarom. Najbliže gradu je brdo Schlossbergturm na kojem se nekada nalazilo utvrđenje od kog danas nema vidljivih ostataka, ali zato postoji kula-osmatračnica sa direktnim pogledom na centar grada. Do planinskog vrha Schauinsland (1286 m.n.v.) vodi gondola dužine 3,6 kilometara, najduža u Nemačkoj.
Staro gradsko jezgro Frajburga specifično je i po nesvakidašnjem parternom uređenju ulica. Ulice u pešačkoj zoni popločane su najrazličitijim oblicima kamena, a skoro svaka kuća ima ispred ulazne kapije jedinstveno oblikovan simbol koji se vezuje za istorijski porodični zanat ili neki događaj iz prošlosti kuće. Ispred ulaza u zgrade u kojima su do II svetskog rata živeli Jevreji postavljene su male mesingane ploče sa imenima njihovih žitelja koji su skončali u koncentracionim logorima...
Kroz sve ulice prolaze otvoreni ozidani kanali (zvani Bächle - "potočići"), kojima leti teče sveža voda sprovedena iz obližnje reke Drajzam. U srednjem veku ovi kanali su se koristili za napajanje stoke i za potrebe gašenja požara (izlivanje kanalizacije bilo je strogo zabranjeno), a u današnje vreme služe za rashlađivanje javnih prostora u ovom gradu koji važi za najtopliji u Nemačkoj, sa temperaturama koje leti dostižu i četrdeset stepeni Celzijusa. Kanali su leti posebno omiljeni među decom, pa su tako drveni brodići među najprodavanijim igračkama u Frajburgu.
Takođe postoji i verovanje da će se posetilac koji slučajno upadne u neki od ovih kanala - oženiti devojkom iz Frajburga. Zato, oprez!
Osmatračnica na brdu Schlossbergturm |
![]() |
Karakterističan trotoar u Frajburgu, sa raznobojnim kamenom i kanalom za vodu (levo) |
Baden-Baden
Smeštena na severozapadnom obodu Švarcvalda, na nadmorskoj visini od 180 metara, Baden-Baden je jedna od najpoznatijih banja ne samo u Nemačkoj već i u čitavoj Evropi. Štaviše, 2021. godine UNESCO je svrstao Baden-Baden na novu listu pod nazivom "Veliki banjski gradovi Evrope", uz još deset najčuvenijih evropskih banjskih lečilišta.
Banja leži na 29 termalnih izvora, od kojih najtopliji dostiže temperaturu od 67 stepeni Celzijusa, koji su bili poznati još u doba Rima. Prve terme na ovom mestu izgrađene su za potrebe rimskog garnizona u četrdesetak kilometara udaljenom Strazburu, a navodno se i imperator Karakala (186-217) ovde lečio od artritisa.
Rimljani su ove izvore zvali prosto Aquae ("Vode"), a prvobitno nemačko ime Baden takođe je imalo jednostavno značenje - "Kupališta".
Prema istorijskim izvorima, današnje naselje je počelo da se razvija još u VII veku, a u XII veku mesto je bilo sedište markgrofovije Baden. Godine 1535. markgrofovija Baden podelila se na dva dela - markgrofoviju Baden-Durlah i markgrofoviju Baden-Baden, gde je drugi deo imena označavao naselje u kom se nalazilo sedište teritorije. Tada se prvi put pojavljuje oblik Baden-Baden, koji od XVIII veka ulazi u redovnu upotrebu kako bi se banja razlikovala od druge dve banje istog imena (jedne kod Beča a druge kod Ciriha). Međutim, naselje formalno dobija ime Baden-Baden tek 1931. godine.
Nagli razvoj banje počinje krajem XVIII i početkom XIX veka, prvo prilivom izbeglica Francuske revolucije iz redova buržoazije a potom i čestim posetama pruske kraljice koje su privlačile veliku pažnju javnosti, tako da su gradske vlasti odlučile da pretvore banju u mesto namenjeno plemstvu i višim slojevima društva: grade se raskošni hoteli, kupališta, vodovod, pozorište, kazino, hipodrom, uređuju se parkovi i šetališta, sredinom XIX veka stiže i železnica...
Redovni gosti postaju nemački car Vilhelm I, kancelar Oto fon Bizmark, engleska kraljica Viktorija, austrijska carica Elizabeta "Sisi"... Uprkos tome što je prezirao pretencioznost i snobizam drugih gostiju, Mark Tven je uživao u termalnim izvorima, a Dostojevski je svoja iskustva iz banjskog kazina pretočio u roman "Kockar"...
Svoj vrhunac Baden-Baden dostiže pedesetih i šezdesetih godina XIX veka, kada banju nazivaju i "letnja prestonica Evrope". Gosti dolaze sa svih strana starog kontinenta, toliko da se javlja potreba da se osim lokalnih katoličkih i protestantskih crkava izgradi prvo grčka, a potom i ruska pravoslavna crkva...
Pred izbijanje I svetskog rata, Baden-Baden je imao oko deset hiljada stanovnika i primao oko sedamdeset hiljada posetilaca godišnje.
Trend izgradnje objekata namenjenim sofisticiranijim oblicima zabave ne jenjava ni u današnje vreme, pa je tako Baden-Baden 1998. godine dobio najveću opersku kuću u Nemačkoj, koja može da primi 2500 gledalaca...
Trinkhalle - crpna stanica vodovoda za banjska kupališta, sa kolonadom sa prizorima iz nemačke istorije |
Bista nemačkog cara Vilhelma I ispred Trinkhalle |
Javno kupalište Friedrichsbad |
Pozorište |
Kurhaus - nekada zgrada lečilišta a danas konferencijski centar sa kazinom |
Današnji Baden-Baden više nema reputaciju banjskog lečilišta koliko mondenske destinacije na koju se putuje - da se buden viđen.
U banji još uvek postoje javna kupališta i terme relativno dostupne i prosečnom turisti, ali je većina sadržaja ipak namenjena pripadnicima visokog društva, ili onima koji samo glume da pripadaju visokom društvu. Onima koji žele da vide nešto zaista vredno i autentično, sam Baden-Baden osim nekoliko lepih starijih građevina nema mnogo toga da ponudi.
Najveći deo centralnog jezgra pretvoren je u pešačku zonu - koja je iz nekog neshvatljivog razloga otvorena i za javni prevoz, pa je prilikom šetnje kroz grad potrebno stalno obraćati pažnju na autobuse i taksije... U samoj centralnoj zoni ima nekoliko muzeja i umetničkih galerija, uključujući i privatni muzej Faberžeovih jaja, ali je većina lokala rezervisana za butike luksuznih brendova i ugostiteljske objekte previsokih cena.
Možda i najzanimljiviji lokalitet u gradu - a opet nekako skrajnut van glavnih šetališta, zavučen i skoro neprimetan - je takozvani "Masni izvor" (Die Fettquelle) - najtoplija javna česma u Baden-Badenu, sa vodom temperature 63 stepena Celzijusa...
Statua Bizmarka u formi "viteza Rolanda" iz 1915. godine |
"Masni izvor" (Die Fettquelle) |
Naravno, koliko zaista vredi posetiti Baden-Baden potpuno je individualno, ali i u samom Švarcvaldu ima i lepših i vrednijih, sigurno zanimljivijih a bespogovorno pristupačnijih mesta za videti... Ipak, samo jedno od mesta u Švarcvaldu nosi titulu "velikog banjskog grada Evrope".
Koji argument više preteže odlučite sami.
Triberg
Sa oko četiri i po hiljade stanovnika, ovaj gradić na istočnim padinama planine je slika i prilika onog što prosečan turista zamišlja na pomen Švarcvalda - gusto načičkane kuće sa vidljivom drvenom konstrukcijom na padinama okruženim gustom četinarskom šumom.
Triberg je poznat po drvnoj industriji, koja i danas predstavlja značajnu privrednu granu u ovom kraju, ali je sve više okrenut čistom turizmu i to se u centru naselja itekako oseti. U praktično svakoj kući duž glavne ulice postoji neka prodavnica, suvenirnica, pivnica, poslastičarnica, etnološka postavka...
Jedan od simbola Švarcvalda su i satovi sa kukavicom, a Triberg se smatra centrom časovničarske manufakture.
Tako se ovde može posetiti muzej satova sa kukavicom, u okviru kog se nalazi i najveći sat sa kukavicom na svetu (koji bukvalno predstavlja zasebnu kuću), a posebna atrakcija je prodavnica "Kuća 1000 satova" ("Haus der 1000 Uhren"), sa mnogostruko više izloženih modela najrazličitijih oblika i veličina, među kojima i najskuplji časovnik sa kukavicom u slobodnoj prodaji čija cena iznosi bezmalo 23.000 evra!
Triberg ima više turističkih atrakcija atrakcija, uključujući panoramsku železnicu, vešala iz XVIII veka, toranj-vidikovac posvećen žrtvama I svetskog rata, ali je ubedljivo najposećenija znamenitost vodopad na planinskoj reci Gutah koji se nalazi odmah izvan grada.
Ukupna visina slapova iznosi 163 metra, ali se tokom zime vodopad može sagledati samo odole jer je staza koja vodi do gornjih delova tada zatvorena za posetioce.
Uprkos tvrdnjama iz različitih izvora, pa i na samoj lokaciji, ovo ipak nije najviši vodopad u Nemačkoj - to zvanje je rezervisano za izolovani i teško pristupačni vodopad Retbah (Röthbachfall) na jezeru Oberze (Obersee) na krajnjem jugoistoku Nemačke, sa gotovo 470 metara slobodnog pada - ali ga zbog velike popularnosti mnogi smatraju najvišim.
Donauešingen
Čak i oni koji su samo usput čuli za Švarcvald, verovatno se sećaju imena ove oblasti iz škole - po tome što se ovde nalazi izvor Dunava, u mestu Donauešingen (Donaueschingen).
Početak jedne od najvećih evropskih reka simbolično je označen uređenim kraškim izvorom u okviru parka dvorca kneževske porodice Firstenberg (Fürstenberg), za čije ime se vezuje značajan deo istorije Donauešingena. Dvorac i park nisu otvoreni za javnost, ali je pristup fontani omogućen svima.
Uređeni izvor (Donauquelle) istorijski se smatrao izvorištem Dunava još od vremena Rimljana, ali geografski stvari ipak stoje malo drugačije. Netipično za poslovično precizne Nemce, situacija oko početka Dunava prilično je iskomplikovana: iz fontane izvire kratka reka Donaubah (Donaubach - "dunavski potok"), koja se uliva u obližnju reku Brigah (Brigach), koja spajanjem sa rekom Breg oko kilometar i po istočno od fontane stvara zajednički tok koji se od tog mesta naziva Dunav. Ušće reka Breg i Brigah stvara varljivu sliku oko veličine ovih reka, pa iako Brigah ima dosta šire korito Breg zapravo ima jači protok i daje veću količinu vode. Shodno tome, Nemci računaju dužinu Dunava ne od njegovog geografskog početka već od izvora reke Breg, nekih 45 kilometara severozapadno od Donauešingena...
Izvor Donauquelle uređen je još u XVI veku, a današnji oblik fontana je dobila 1875. godine po nacrtima arhitekte Adolfa Vajnbrenera. Od 1895. godine fontanu krasi i skulptura vajara Adolfa Hera koja prikazuje majku Baar kako pokazuje put svojoj ćerki Dunav. Pseudomitologija ove skulpture zapravo ima geografsku simboliku - Baar je naziv visoravni u podnožju planine Švarcvald na kojoj se nalaze izvori reka Breg i Brigah, pa i sam Donauešingen.
Dvorac Fürstenberg |
Simbolični izvor Dunava (Donauquelle) |
Most na reci Brigah |
![]() |
Mesto spajanja reka Berg i Brigah - prvi metri Dunava |
Osim fontane i pravog geografskog izvora Dunava, Donauešingen nema mnogo drugih znamenitosti, ali je centar grada lepo uređen i vredi kraće šetnje.
Naročito je simpatična muzička fontana sa pokretnim figurama isped gradske kuće, a za simbol grada smatra se šareni kip po imenu "Hansel", omiljeni lik seoske lude iz zimskih karnevala.
Donauešingen je poznat i kao sedište pivare Fürstenberg, čija tradicija seže još u 1283. godinu što je čini jednom od najstarijih kontinualno aktivnih pivara u svetu.
Današnja zgrada potiče s početka XVIII veka, a u njoj funkcioniše i gostionica u kojoj se mogu probati i lokalna piva i različiti domaći specijaliteti. Iako ovaj brend nije prisutan na našem tržištu, u Nemačkoj je ovo pivo vrlo cenjeno, a smatra se da je Fürstenberg bila prva pivara koja je započela široku distribuciju, služeći se železnicom u XIX veku da plasira svoje proizvode širom Nemačke.
Priroda
Iako su centar turizma Švarcvalda gradovi, najveći deo regiona zapravo obuhvataju planine i nepregledne četinarske šume koje su i dale ime celoj ovoj oblasti.
Planina Švarcvald najviša je u Nemačkoj izvan Alpa, sa najvišim vrhom Feldberg na 1493 metra nadmorske visine. Planinski vrhovi Švarcvalda su široki i zaravnjeni, i većina je ogoljena tako da važe za izuzetne vidikovce.
Nažalost, razgranata mreža planinarskih staza tokom zime je zatvorena za posetioce, tako da su dostupni samo vrhovi u sklopu skijališta i oni do kojih vode žičare. Tako se Švarcvald može doživeti na više potpuno drugačijih načina u zavisnosti od godišnjeg doba.
Hrana i piće
Kuhinja Švarcvalda ne razlikuje se previše od gastronomske ponude ostatka Nemačke, ali postoje i neki specijaliteti koji se vezuju isključivo za ovaj kraj.
Kod nas je prva asocijacija svakako Švarcvald torta (Schwarzwälder Kirschtorte), koja se pravi od pečenih kora sa čokoladom, orasima ili bademima filovanih višnjama, šlaga umućenog sa rakijom od višanja (kirschwasser) i narendane crne čokolade. Prava Švarcvald torta ima jak alkoholni šmek i odlično se slaže sa tamnim pivom.
Od slanih gurmanluka čuvena je Švarcvaldska šunka (Schwarzwälder schinken) strogo zaštićenog geografskog porekla - dimljeno i kratko sušeno svinjsko meso začinjeno raznim aromatičnim biljkama, a samo na pijaci u Frajburgu mogu se probati kobasice sa roštilja poznate kao "dugačke crvene" (Lange rote), koje se istini za volju od standardnih kobasica širom Nemačke razlikuju samo po dužini od punih 35 centimetara.
Osim slatkih i slanih đakonija, Švarcvald je poznat i po pecivu, posebno po perecama.
Nažalost, za razliku od mnogih drugih destinacija gde se lokalni specijaliteti mogu naći na svakom koraku, u Švarcvaldu se treba dobro pomučiti da bi se oni probali. Autentični restorani domaće kuhinje praktično ne postoje, ali zato restorana sa tradicionalnim gastronomskim ponudama drugih evropskih i istočnjačkih zemalja ima i više nego dovoljno. Zašto je to tako, lokalci valjda znaju najbolje.
Što se tiče pića, pokrajina Baden-Virtenberg je generalno poznata po vinu, s tim što se u nemačkom zakonodavstvu Baden i Virtenberg vode kao zasebne vinske regije.
Baden je po površini pod vinogradima i ukupnoj proizvodnji vina na trećem mestu među vinskim regijama Nemačke, ali je i pored toga manje poznat u svetu od nekih skromnijih ali popularnijih obližnjih regiona. Najzastupljenije sorte su pino noar (koji se ovde zove Spätburgunder), pino gri (Grauer-Burgunder), pino blan (Weißer Burgunder) i rajnski rizling.
U gostionicama i na ulicama ipak je daleko zastupljenije pivo. Lokalni brendovi su pomenuti Fürstenberg i Rothaus, koji se proizvodi u gradiću Grafenhausen na jugu Švarcvalda, ali su popularne i neke nama poznatije marke kao što su Paulaner, Radeberger i druge.
Suveniri
Autentični suvenir Švarcvalda koji se razlikuje od klasičnih razglednica, figurica i magneta za frižider je sat sa kukavicom, bilo kao pravi časovnik bilo kao magnetić u njegovom obliku.
Popularni su odevni predmeti narodne nošnje, pogotovo ženski šeširi sa crvenim vunenim gombama, ali je njihova upotrebna vrednost van etničkih festivala praktično minimalna...
Ostatak ponude suvenira sličan je kao na bilo kojoj drugoj turističkoj destinaciji širom sveta.
_____________
Mada našim turistima verovatno ne predstavlja prvu asocijaciju na Nemačku, Švarcvald definitivno zaslužuje svoje mesto među najposećenijim nemačkim regionima, zbog čega se pokrajina Baden-Virtenberg nalazi na ubedljivom drugom mestu po broju posetilaca u Nemačkoj, iza daleko popularnije Bavarske a mnogo ispred Berlina, Hamburga, Saksonije i drugih oblasti koje naši putnici radije biraju.
Najveći razlog za to je raznovrsnost turističke ponude Švarcvalda: živahne gradske sredine, idilični seoski pejzaži, nepregledna netaknuta priroda, mogućnosti za boravak na otvorenom...
Nekoliko dana jeste dovoljno da namernik stekne utisak o svemu čime raspolaže "Crna šuma" na jugozapadu Nemačke, ali je za prisnije upoznavanje sa ovim predelima to ipak premalo.
Poziv na nove avanture ostaje otvoren, a nekom drugom prilikom biraćemo leto, i potruditi se da se tada što bolje direktno upoznamo sa šumama, vrhovima i drugim prirodnim atrakcijama možda i najpoznatije nemačke planine...
Нема коментара:
Постави коментар