31. 10. 2018.

Mračni turizam: Budimski lagumi


Centar Budima sam je po sebi riznica koja krije najrazličitija blaga iz prošlosti. Ipak, njegovu najtajanstveniju znamenitost čini splet podzemnih dvorana koje prožimaju brdo na kom se nalazi ovaj deo današnjeg glavnog grada Mađarske. Posetiocima je omogućen ulaz u vrlo mali deo sistema od kog je istraženo više desetina kilometara, što ni izbliza nije sve. Istorija ovog mesta mračna je poput njegovih hodnika, a legende i mitovi samo dodaju na misteriji koja ga okružuje...

Ne zna se kada su pećine u Budimskom brdu prvi put otkrivene, ali su u vreme izgradnje prvobitnog zamka na ovom mestu u XIII veku već bile dosta dobro poznate. Stanovnici Budima koristili su ih prvobitno kao ostave i skladišta, ali i skloništa u slučaju opasnosti, a tokom vekova sve češće su spajali kućne podrume sa podzemnim odajama, toliko da je danas teško reći koji su prostori (bar od onih dostupnih posetiocima) nastali prirodnim putem a koji su načinjeni ljudskom rukom.





Tokom srednjeg veka, sistem Budimskih laguma postao je ozloglašen po tamnicama i mučilištima. Možda i najpoznatiji zatočenik Budima, Vlad III Cepeš (iliti Drakula), tamnovao je po nalogu Matije Korvina punih dvanaest godina, ali iako se ne zna da li se njegova ćelija uopšte nalazila u Budimu ili obližnjem Višegradu, to preduzimljive Mađare nije sprečilo da istorijsku priču pretvore u mamac za turiste.






Po zauzimanju Budima, Turci su nastavili sa zatvaranjima i mučenjima svojih neprijatelja u budimskom podzemlju, ali su u lagume uselili i hareme i bordele, kao i kompletne menažerije egzotičnih zveri, za koje neki veruju da su se toliko razmnožile da i danas lutaju budimskim tunelima.

Austrijanci koji su došli posle Turaka ipak su bili malo sofisticiraniji, pa su organizovali dekadentne podzemne balove i operske recitale, svakako ne zapostavljajući i kazamate, a mračnu tradiciju torture i smrti nastavili su i nacisti tokom II svetskog rata, ali i komunisti posle njih, tako da legende o duhovima koji nastanjuju mračne podzemne hodnike Budima mnogi i danas uzimaju dosta ozbiljno...






Sredinom osamdesetih, Budimski lagumi prvi put su otvoreni za turiste. Prvi uređeni muzej budimskog podzemlja, takozvani Budimski Lavirint, predstavio je postavku kojoj je cilj jednako bio da edukuje posetioce koliko i da im utera stravu u kosti. Među najomiljenijim eksponatima Lavirinta nalazila se i navodno autentična Drakulina tamnica, kao i tajanstvena fontana iz koje je decenijama bez prestanka izviralo vino...

Koliko god sam Lavirint i njegove atrakcije bile misteriozne, još je misteriozniji bio i njegov kraj: u julu 2011. godine policija je usred bela dana upala u muzej i zauvek zakatančila njegova vrata... Zvanično obrazloženje nikad nije dato.





Savremeni mitovi o budimskom podzemlju živi su kao i oni iz davno prošlih vremena. Mnogi su ubeđeni da lagumi Budima i danas vrve od mračnih rabota, a najčešće se pominju skrovišta kriminalaca, mafijaška mučilišta, svingerski klubovi, ilegalne diskoteke u kojima se otvoreno konzumiraju narkotici... Koliko u ovim pričama ima istine, prosečan namernik verovatno nikad neće saznati.





Tradiciju Lavirinta danas nastavlja Budimski Panoptikum, otvoren 2016. godine, zanimljivo koliko i sumorno mesto, prepuno vlage, memle, hladnoće i priča koje dočaravaju sve bitnije epohe istorije budimskog podzemlja... Ne baš muzej i ne baš kuća strave, ali ne i nezanimljivo za videti.

Većina eksponata u Panoptikumu ipak ne predstavlja kopije onih iz Lavirinta; jedan koji jeste - ni manje ni više nego Drakulina tamnica - zatvoren je u julu 2018. posle tužbe bivših vlasnika Lavirinta za kršenje autorskih prava. Ko je do tada video tamnicu, video je... Ostatak Panoptikuma, oko kilometar podzemnih hodnika od kojih u nekima (namerno) nema ama baš nikakvog osvetljenja, i dalje je otvoren za zainteresovane...






Budimski lagumi možda nisu vrhunska lokacija za ljubitelje mračnog turizma, ali ukoliko iole volite malo drugačije atrakcije od klasične turističke ponude, priliku za šetnju kroz podzemni svet tajni mađarske prestonice ne bi trebalo propustiti. Ono što je dostupno svima može se obići za jedva sat vremena... Sve druge tajne koje krije ostatak budimskog podzemlja verovatno nikad nećemo znati...



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

Нема коментара:

Постави коментар