22. 9. 2017.

Šta sve možeš u Ohridu za jedan vikend


Ohridsko jezero i grad Ohrid su bez premca najveće turističke atrakcije Makedonije. Jedno od najvećih, ali i najstarijih prirodnih jezera u Evropi imalo je dovoljno vremena da oko sebe izgradi sijaset sadržaja za svačiji ukus, a za njegove prirodne vrednosti znalo se od davnina.

Kad znamo da je Ohrid jedno od samo 28 mesta na svetu koje se nalaze na UNESCO-voj listi svetske baštine i po prirodnim i po kulturno-istorijskim aspektima, nema sumnje da tamo ima šta da se vidi, ali koliko toga se može stići za jedan vikend?


Istorija

U gradu sa neprekinutom istorijom dugom skoro dva i po milenijuma može se osetiti duh najrazličitijih epoha, od helenizma do socijalizma.

Pouzdano se zna da je u III veku pre naše ere na ovom mestu postojalo grčko naselje pod imenom Lihnidos, ali je vrlo malo verovatno da ga je osnovao baš Filip Makedonski kao što to danas neki tvrde, kao što je malo (ili nimalo) verovatno da su Filip i sin mu Aleksandar pripadali istom narodu koji ovde danas živi.

Bilo kako bilo, po dolasku Rimljana u ove krajeve, Ohrid se pretvara u značajan regionalni centar, a u V veku postaje centar hrišćanstva.



Današnje ime Ohridu su dali Sloveni, po položaju grada iznad jezera: "vo hrid", odnosno na litici. U IX veku odavde deluju Ćirilo i Metodije, koji šire hrišćanstvo i pismenost među Slovenima, a tu misiju nastavljaju njihovi učenici Kliment i Naum, braća rodom iz Ohrida, čiji kult je i danas življi nego ikad. 

Na prelazu iz IX u X vek Ohrid je prestonica Samuilovog carstva, otkad potiče i tvrđava na najvišoj tački grada. Iako Samuilovo poreklo nije istorijski utvrđeno, njegovo carstvo se danas karakteriše različitim odrednicama, od bugarskog ili čak svejužnoslovenskog do čisto makedonskog.




Srednji vek je bio vrlo burno razdoblje za čitav Balkan, pa se tako od X do XIV veka Ohrid nalazi u sklopu mnogo različitih država: prvo ga osvajaju Normani, zatim dolaze Bugari, nakon njih Vizantija, potom potpada pod Dušanovo srpsko carstvo, a na kraju stižu i Turci, koji vladaju ovim krajevima sve do 1912. godine, kada cela današnja Makedonija pripada Kraljevini Srbiji, a zatim i Jugoslaviji.

Današnja makedonska država nastala je 1991. godine odvajanjem od tadašnje Jugoslavije, ali sudeći po raznim političkim igrarijama (pre svega oko njenog imena) njena istorija se još uvek piše...




Arhitektura

Šetnja kroz stari deo grada Ohrida šetnja je kroz vekove, od kojih je svaki ostavio svoj arhitektonski trag.

Sve do sredine prošlog veka smatralo se da su od građevina iz helenističkog perioda u Ohridu ostali samo fragmenti, a onda su 1935. godine prvi put otkriveni ostaci antičkog amfiteatra, građenog oko 200. godine pre naše ere, za koji se do tada znalo samo na osnovu pisanih podataka. Iskopavanja su nastavljena početkom šezdesetih, a ceo amfiteatar konačno je otkriven 2001. godine.





Na dominantnom položaju iznad grada nalazi se Samuilova tvrđava, građena na prelazu iz IX u X vek. Tvrđava je značajno stradala u srednjem veku, a obnovljena je 2003. godine, otkad predstavlja jednu od najznačajnijih turističkih atrakcija grada.

Ulaz u tvrđavu se naplaćuje, a za cenu ulaznice dobija se samo prilika za šetnju po vrhu zidina, sa kojih se doduše pruža jako lep pogled na grad i okolinu.

Samuilova tvrđava



Ipak, najznačajniji arhitektonski spomenici u Ohridu sakralnog su tipa. Najveća i najistaknutija crkva u gradu je crkva Svetog Pantelejmona na lokalitetu Plaošnik, koji ima kontinuitet religijskog okupljališta još od ranohrišćanskog perioda.

Današnja crkva je odlična rekonstrukcija hrama koji je krajem IX veka podigao Sveti Kliment lično, a početkom XVII veka srušili Turci, a pored nje se nalaze ostaci ranohrišćanske bazilike i građevina za koje se smatra da su predstavljale prvi južnoslovenski univerzitet.

Crkva Svetog Pantelejmona, Plaošnik





Pre dolaska Turaka Ohrid je imao ukupno 365 crkava, a danas je taj broj višestruko manji.

One najvrednije su opstale najviše zahvaljujući činjenici da su tokom otomanske vladavine bile pretvorene u džamije. Takva je bila sudbina i najstarije sačuvane crkve u Ohridu, impozantne crkve Svete Sofije, koja je originalno izgrađena kao trobrodna ranohrišćanska bazilika u IX veku, a današnji izgled je dobila u XIV veku, nakon više dogradnji.

Sveta Sofija se smatra jednim od najznačajnijih spomenika kulture u Makedoniji, pre svega zbog istorijske pozadine, ali i izuzetne arhitekture i bogatog fonda fresaka iz XI i XII veka.

Crkva Svete Sofije





Čest motiv na razglednicama iz Ohrida je crkva Svetog Jovana, poznatija kao Sveti Jovan Kaneo, nazvana tako po selu nadomak kog je izgrađena, a koje je danas samo deo Ohrida. 

Crkva je podignuta najverovatnije u XIV veku, pod jakim uticajem jermenske arhitekture, a karakteristična je po istaknutom položaju na litici visoko iznad jezera.

Sveti Jovan Kaneo



Značajan spomenik je i crkva Bogorodice Perivlepte s kraja XIII veka, u kojoj se danas nalazi galerija ikona.

Neki izvori tvrde da se u ovoj crkvi kralj Milutin venčao sa jednom od svoje prve četiri supruge, što po svemu sudeći nije istina jer za njegovog života hram još uvek nije bio izgrađen.

Crkva Bogorodice Perivlepte

Najposećeniji lokalitet van samog Ohrida i nezaobilazna destinacija za turiste je manastir Svetog Nauma, tridesetak kilometara južno od grada, na samoj granici sa Albanijom.

Manastir je početkom X veka osnovao lično Sveti Naum, koji je i sahranjen u manastirskoj crkvi, a jezgro kompleksa se nije bitnije menjalo od osnivanja do danas uprkos previranjima u ovim krajevima

Manastirska crkva Svetog Nauma

Grob Svetog Nauma; legenda kaže da ako se naslonite uvo na ploču
možete čuti otkucaje srca sveca, što je vrlo zanimljiv način da se i vernici
i radoznali nevernici nateraju da kleknu pred moštima svetitelja


Sakralni spomenici u Ohridu ne obuhvataju samo hrišćanske (pravoslavne), već u gradu ima i nekoliko džamija. Najveća i najpoznatija je Ali-pašina džamija s kraja XV veka, koja je u vreme naše posete bila zatvorena zbog rekonstrukcije.

Istaknuto mesto u centru grada zauzima Zejnel Abidin-pašina džamija, a na koju god stranu se okrene između zgrada štrče viši ili niži minareti.

Trg ispred Zejnel Abidin-pašine džamije


Arhitektura starog dela grada je šarolika, ali nažalost sve manje autentična. Duž glavnih pešačkih ulica dižu se spratne kuće sa lokalima, uglavnom orijentalnog tipa, pa šetališta imaju tipičan balkanski šmek uprkos zgradama novijeg datuma i sumnjive likovnosti.

Uzbrdo prema tvrđavi mogu se već zateći očuvane varoške kuće i iz XIX veka, a za svaku pohvalu je i novija gradnja koja svojim izgledom detaljno podražava ovaj stil, tako da je na prvi pogled teško (laicima verovatno i nemoguće) prepoznati da je reč o objektima podignutim u poslednjih nekoliko godina. Najpoznatija zgrada ovog tipa je kuća Robevih, velelepna rezidencija lokalnih velikaša, završena 1863. godine.

Staro
Novo

Kuća Robevih



Van užeg gradskog jezgra, arhitektura Ohrida se uglavnom svodi na socijalistički realizam i nije zanimljiva za razgledanje...

Iako možda deluje kao da značajnih arhitektonskih spomenika u gradu ima jako mnogo, sve najbitnije građevine u starom delu grada mogu se u suštini obići za jedno popodne.




Kultura i umetnost

Ceo stari deo Ohrida, nazvan jednostavno Varoš, sam po sebi predstavlja jedan ogroman spomenik kulture. To je prepoznao i UNESCO, koji je najviše zbog urbanih vrednosti ovog dela grada stavio Ohrid na listu Svetske kulturne baštine 1979. godine.

Međutim, iako se ceo stari grad može smatrati za svojevrstan muzej, u gradu i njegovoj okolini ima tek nekoliko pravih muzeja i galerija, od kojih smo već pomenuli galeriju ikona u porti crkve Bogorodice Perivlepte.



Ohrid je pre svega centar umetničkih zanata, a najpoznatiji zanatski proizvod su čuveni ohridski biseri

Fini predmeti od bisera mogu se kupiti praktično na svakom koraku u gradu, ali je najviše na ceni nakit koji tradicionalno proizvode porodice Filev i Talev. U sklopu jedne od svojih prodavnica u gradu Filevi imaju nešto što oni zovu "muzej ohridskih bisera", a realno je samo par vitrina sa slikama poznatih ličnosti sa biserima ove radnje...




Manje je poznata, a izuzetno zanimljiva, malena radionica za ručnu izradu papira, u kojoj se potpuno besplatno održavaju demonstracije ove odavno izumrle veštine.

U radionici se nalazi i autentična replika Gutenbergove prese, jedna od dve aktivne u Evropi, na kojoj je moguće na licu mesta odštampati sebi suvenir po zaista smešnoj ceni.




Nedaleko od grada, otprilike na pola puta do manastira Svetog Nauma, nalazi se arheološki muzej, takozvani Zaliv kostiju. Postavka se sastoji od rekonstrukcije praistorijskog naselja otkrivenog na ovom mestu i izložbe predmeta pronađenih u talasima.

Rekonstruisano naselje vrlo je atraktivno za turiste, ali je zapravo napravljeno po principu "šta bi bilo kad bi bilo" i po svemu sudeći je vrlo daleko od onoga kako je to naselje moglo stvarno da izgleda.










Prirodne lepote

Pričati o Ohridu a ne pomenuti Ohridsko jezero prosto je nezamislivo.

Ohridsko jezero važi za jedno od najvećih prirodnih jezera u Evropi, a smatra se i za jedno od najstarijih, ako ne i najstarije jezero starog kontinenta. Kad se na to doda sliv od preko 40 vodotoka i maksimalna dubina od skoro 290 metara, nema sumnje da je reč o prirodnom fenomenu koji potpuno zaslužuje svoje mesto na UNESCO-voj listi Svetske prirodne baštine.

Osim po čisto numeričkim pokazateljima, Ohridsko jezero se ističe i bogatom florom i faunom, sa ogromnim brojem endemskih vrsta, od kojih su najpoznatije ohridska pastrmka i ohridski sunđer.


Ušće Crnog Drima u Ohridsko jezero kod manastira Svetog Nauma
Mesto ponovnog izviranja Crnog Drima iz jezera kod Struge

Pored jezera, ne bi bilo pravedno zapostaviti i planine koje okružuju Ohrid, a to su pre svega Galičica (najviši vrh Magaro, 2254 m.n.v.) i Jablanica (najviši vrh Crni kamen, 2275 m.n.v.), a na svega pedesetak kilometara udaljenosti nalazi se i Pelister, najstariji nacionalni park na području nekadašnje Jugoslavije i ukupno treći po starini na Balkanu.

Galičica


U samom centru Ohrida nalazi se i jedan zanimljiv spomenik prirode: veliki platan star više stotina godina, neki kažu i celih hiljadu.

Legenda kaže da ga je posadio lično Sveti Kliment, a ime drveta "činarot" nema neko tajnovito značenje kao što se može pročitati na nekim domaćim sajtovima već na makedonskom jednostavno znači "platan".





Zabava

Iako se nalazi na obali jezera, zabavni sadržaji u Ohridu imaju klasičan "primorski" karakter.

Duž cele obale kod Ohrida ređaju se plaže, marine, parkovi i uređena šetališta, pa je osećaj praktično isti kao u manjim mestima u primorskim zemljama Balkana, sa svim pozitivnim i negativnim pojavama koje to sa sobom nosi. To uključuje i kupanje na nekoliko uređenih plaža, koje su naravno daleko od morskih, ali su bile dovoljno dobre za jednog Tita koji je ovde imao letnju rezidenciju (koju danas u iste svrhe koristi predsednik Makedonije).

Tu su naravno i vožnje turističkim brodićima, jedrenje, veslanje, paraglajding i slično, ali i neizbežne večernje šetnje uz obalu praćene živom muzikom iz nebrojenih kafića, koja se žanrovski kreće od laganih narodnjaka preko laganog popa sa primesama narodnjaka do laganih akustičnih obrada stranih hitova sa nešto blažim primesama narodnjaka...

Ohrid je čuven i po festivalima pesme i igre, od kojih je najpoznatiji međunarodni festival folklora koji okuplja ansamble iz celog regiona, pa i šire.



Titova vila "Biljana"




Iće i piće

Tradicionalna makedonska kuhinja crpi uticaje iz okolnih zemalja i predstavlja pravi presek kroz kulinarstvo Balkana, ali ima i neke samo svoje specijalitete.

Tu su đakonije sa roštilja, pečenje ispod sača, razne vrste sarmica i dolmi, a autentično makedonsko jelo koje ovde treba probati je tavče gravče - pasulj zapečen u glinenoj posudi.

Čuvena ohridska pastrmka nalazi se na meniju u mnogim restoranima, ali uprkos visokoj ceni (od 15 do čak 40 evra za porciju) u pitanju je samo obična pastrmka gajena u ribnjaku, jer je ohridska strogo zaštićena kao endemska vrsta. Međutim, oni kojima je baš stalo da je probaju mogu jednostavno da pređu granicu u susednu Albaniju i da je naruče u bilo kojoj kafani, jer zabrana lova tamo ne važi...



Makedonci uživaju u ispijanju kafe, a ono što mi zovemo turskom, oni zovu makedonskom. Pored kafe pije se i čaj, a postoje čak i posebni konobari-biciklisti koji poslužuju čaj duž pešačke zone.

Makedonija je poznata i po vrhunskom vinu, a najpoznatije vinarije su Stobi i Tikveš, čiji proizvodi su cenjeni širom regiona.

Makedonsko pivo ne ubraja se u kvalitetnije, mada nije ni naročito loše; najpoznatije je svakako Skopsko, kojeg se još stare jugoslovenske pivopije sećaju sa osmehom na licu.

Od bezalkoholnih napitaka obavezno treba probati Gazozu, osvežavajući napitak sa ukusom kruške, sličan klakeru.





Šoping

Ohrid definitivno nije klasična šoping destinacija, ali to ne znači i da će se svi koju ovamo dođu vratiti kući praznih ruku.

Cene po buticima i prodavnicama otprilike su na istom nivou kao kod nas, pa nema nekog smisla kupovati garderobu ili modne sitnice. Makedonska valuta je još uvek denar, ali skoro sve prodavnice primaju i evro, mada se često može desiti da neke stvari (poput ulaznica u muzeje, galerije i druge objekte) ispadnu jeftinije ako se plaćaju u domaćoj valuti.

Za jedan evro dobija se oko 60 denara, što će reći da jedan denar vredi oko dva dinara, pa je lako preračunavati cene u nama poznatu valutu.




Ohrid je ipak grad bisera, pa je to i najbolji poklon kojim možete obradovati nekoga kod kuće ili na kraju krajeva sami sebe.

Biseri u pomenutim juvelirnicama nisu ni lepši ni kvalitetniji od onih koji se prodaju u drugim radnjama, pa čak i na ulici, ali imaju sertifikat o autentičnom poreklu, ako je to uopšte i bitno, koji sa sobom naravno nosi i veću cenu...



Od klasičnih suvenira koji se mogu naći na uličnim tezgama prednjače naravno magneti za frižider, i to prvo oni sa motivima Ohrida i okoline, zatim sa antičkim simbolima, a onda i sa nacionalnim obeležjima - zlatnim suncem i crnim orlom...

_____________


Suma sumarum, vredi li posetiti Ohrid? Bez previše razmišljanja, da.

Da li je za to dovoljan jedan vikend? Opet, jedno nedvosmisleno da. Da li bi se moglo odvojiti i više vremena, to već zavisi od ličnih afiniteta. I toliko vremena sasvim je dovoljno da se jedan ovakav grad, ma koliko bogat istorijom i tradicijom, dosta dobro upozna.

Vredi li se Ohridu vratiti nekom drugom prilikom? Definitivno!

Grad koji je vekovima menjao države, nacije, religije i jezike, i danas se razvija i menja, i moguće je da Ohrid u koji dođemo sutra neće biti isti kao onaj u kom smo bili juče. Ali, odakle god došli - ovde ćemo se uvek osećati dobrodošlo.




10 коментара:

  1. Vrlo lep i iscrpan prikaz. Bila nedavno. Jedino mi nije jasno da li je greška oko pozicije Crnog Drima, jer izvori su ispod Sv. Nauma (vozili nas čamcem da vidimo) i uliva se tu u Ohrid a iz Ohrida kod Struge izlazi Beli Drim. Molim pojasnite!
    Srd pozz!

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Crni Drim izvire kod manastira Sveti Naum i nakon nekoliko stotina metara se uliva u Ohridsko jezero, a zatim ponovo izvire kod Struge, tako da tehnički ima dva izvorišta. Beli Drim je sasvim druga reka, koja izvire ispod planine Žljeb na granici Crne Gore i Kosova, i sa Crnim Drimom se spaja u Albaniji u reku Drim, koja se na kraju uliva u Skadarsko Jezero. Situacija da postoje dva mesta koja se nazivaju izvorom Crnog Drima je neobična, pa se često stvara konfuzija i mišljenje da su u pitanju dve reke a ne jedna. Nadam se da ovo malo razjašnjava situaciju. Hvala na komentaru i veliki pozdrav!

      Избриши
    2. Hvala vam na ovom tekstu, trenutno smo u Strugi i bas gledam sta ima da se vidi na Ohridu. Posetili smo izvore Crnog Drima, zaista pravi dragulj!
      Jedino mala ispravka, reka Drim se na kraju uliva u Jadransko more a ne u Skadarsko jezero kao sto pise u tekstu. Veliki pozdrav

      Избриши
    3. Hvala na komentaru i na ispravci!

      Sad sam proverio, i ispada da kao što Crni Drim ima dva izvora, reka Drim ima dva ušća - kod Skadarskog jezera se deli na dva kraka, od kojih se jedan uliva u reku Bojanu a drugi u Jadransko more. Ispravio bih podatak da je u tekstu, ali pošto piše samo u komentaru ostaviću ga da stoji tako, bitno je da se vidi i ispravka.

      Pozdrav i lep provod na Ohridu!

      Избриши
  2. Slucajno procitan tekst i eto ideje za naredno putovanje. Mozda je i sramota reci da nisam bila,ali tako je. Jedne davne skolske godine kada je Ohrid bio planiran, skola odlucila da napravi karavan do Kumrovca. A sto nisam kasnije otisla,nemam pojma..valjda mi bili primamljivi Lihtenstajn, Lofoten, Ravena i ko zna sta sve redom..No, hvala za privlacan tekst! Ohrid ce uskoro videti jos mnogo turista a i moju malenkost.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Svako mesto ima neku svoju priču i neke svoje zanimljivosti, pa je teško reći da li je primamljiviji Ohrid, Kumrovec ili Lihtenštajn... A možda je i bolje što ste Ohrid ostavili za kasnije, jer sa ovim novijim rekonstrukcijama i arheološkim nalazima sigurno ima štošta više da se vidi nego u neka "davna vremena". U svakom slučaju, želim Vam da ga uskoro i posetite, siguran sam da Vas neće ostaviti ravnodušnim. Pozdrav!

      Избриши
  3. Hvala vam na tekstu i komentarima!Putujem za par dana i jako se radujem☺.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Srećan put i lep provod! Možete poslati i neke utiske kad se vratite. Pozdrav!

      Избриши
  4. Анониман2/7/22 20:00

    Lepo ste opisali Milane Ohrid samo da nije političke konotacije za svaki slučaj.Po narodnoj nek komšiji vekne krava.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Baš naprotiv, jako mi je žao kad komšija ni ne primeti da mu je krava na izdisaju jer je suviše zauzet pokušajima da je predstavi svima kao konja... A šteta, mogao bi baš da se ponosi tom kravom kad bi hteo...

      Избриши