Kad bi vas neko pitao koji je najstariji nacionalni park nekadašnje Jugoslavije, šta biste odgovorili? Plitvice? Durmitor? Triglav? Pogađajte ponovo.
Osnovan 1948. godine, Pelister je bio prvi nacionalni park u SFRJ i ukupno treći na celom Balkanu, godinama pa i decenijama pre nekih danas daleko poznatijih prirodnih celina. Smešten na planini Baba na krajnjem jugozapadu Makedonije, nacionalni park Pelister je ovo prestižno zvanje zaslužio izuzetnim diverzitetom reljefa, klime, flore i faune.
I mada u okruženju svakako postoje mnogo poznatiji prirodni lokaliteti, mesto je koje bi ljubitelji prirode morali da stave na svoju "listu želja" u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici.
Makedonija sama po sebi nema reputaciju vrhunske planinarske destinacije, ali daleko od toga da je planinari izbegavaju. Međutim, iz raznoraznih razloga, Baba ne spada u posećenije planine Makedonije, bar što se tiče srpskih ljubitelja prirode.
Da li je to zbog relativno velike udaljenosti od Srbije, da li zbog mnogo većih prirodnih atrakcija u neposrednoj blizini (pre svega Ohridsko jezero), teško je reći. Pa ipak, ova planina ima štošta da ponudi onima koji znaju šta traže.
Da li je to zbog relativno velike udaljenosti od Srbije, da li zbog mnogo većih prirodnih atrakcija u neposrednoj blizini (pre svega Ohridsko jezero), teško je reći. Pa ipak, ova planina ima štošta da ponudi onima koji znaju šta traže.
Ograničena s jedne strane Pelagonijom, najvećom makedonskom kotlinom, a sa druge Prespanskim jezerom, Babu u suštini čini jedan dugačak vijugav greben i nekoliko manjih koji se šire upravno na njega, koji povezuju desetak vrhova viših od 2000 metara od kojih se većina nalazi u Makedoniji, uz dva najjužnija na teritoriji Grčke.
Najviši vrh planine nije i penjački najatraktivniji, ali pruža izvanredne poglede na sve strane sveta, između ostalog na Bitolj koji se nalazi u samom podnožju planine, Prespansko jezero, grčko i albansko visoko gorje...
Planina Baba bogata je endemskim biljnim vrstama, pre svega molikom, vrstom četinara koja se danas može naći samo na nekoliko balkanskih planina. Smatra se da je i najviši vrha planine - Pelister - dobio ime po velikim sastojinama molike, konkretno po njenim specifičnim iglicama koje se granaju u pet listića.
Ovo zimzeleno drvo dalo je ime i hotelu "Molika" na severoistočnim padinama Babe, iznad Bitolja, koji važi za omiljenu zimsku destinaciju u Makedoniji. U blizini hotela "Molika" nalazi se i početna tačka za uspon na Pelister.
Od retkih životinjskih vrsta, kažu da na Babi ima tridesetak medveda i skoro dvostruko više riseva. Na sreću, mi nismo sreli ni jedne ni druge, ma šta se nekome možda pričinilo na trenutak...
Iako se može pohvaliti zavidnom apsolutnom visinom, vrh Pelister (2601 m.n.v.) ne predstavlja težak zadatak za planinara u iole dobroj kondiciji.
Na vrhu se nalazi predajnik Makedonske Radio Televizije (MRT) u preuređenoj nekadašnjoj karauli JNA, pa samim tim do najviše tačke planine vodi jak makadamski put kojim se bez problema može popeti čak i slabije terensko vozilo.
Do vrha se, doduše, može doći na još dva načina: markiranom pešačkom rutom kroz šumu pa preko polja ogromnih kamenih ploča (bez tehničkih deonica), kao i grebenskom stazom preko vrhova Stiv i Ilinden, koja važi za tehnički zahtevnu i primerenu samo iskusnijim planinarima.
Do vrha se, doduše, može doći na još dva načina: markiranom pešačkom rutom kroz šumu pa preko polja ogromnih kamenih ploča (bez tehničkih deonica), kao i grebenskom stazom preko vrhova Stiv i Ilinden, koja važi za tehnički zahtevnu i primerenu samo iskusnijim planinarima.
Osim zvaničnog imena vrha, u upotrebi je i naziv Dimev vrv, u čast Dimitra Ilievskog, makedonskog alpiniste rodom iz Bitolja, prvog Makedonca na Everestu, koji je posle uspešnog uspona na najviši vrh planete 1989. godine poginuo pri spuštanju...
Vrh označava prigodna piramida sa spomen-pločom i alpinističkim obeležjima, tu je i knjiga uspona, a pečat je u obližnjoj zgradi u kojoj uvek dežura tehničar MRT.
Vrh označava prigodna piramida sa spomen-pločom i alpinističkim obeležjima, tu je i knjiga uspona, a pečat je u obližnjoj zgradi u kojoj uvek dežura tehničar MRT.
Spuštanje stazom sa suprotne strane repetitora kroz kameno polje daleko je zanimljivije od uspona makadamskim putem.
Osim minimalne adrenalinske injekcije, utisak podižu i odlični pogledi na Bitolj u kotlini ispod grebena, ali i ostaci bunkera iz balkanskih ratova na samom grebenu, na nekih 2400 metara nadmorske visine.
Krajnje surova padina pod ruševinom i danas se zove Bolnice, jer su tu spuštani ranjenici na brzo krpljenje pred nastavak vojevanja... Mir je na Balkanu ionako oduvek bio samo prolazna faza između dve razmirice među narodima...
![]() |
Produžetak grebena sa vrhovima Stiv i Ilinden |
Do podnožja stižemo suvi, uprkos igri teških oblaka nad glavam, ali i musavi od poslednjih borovnica i zaostalih divljih malina. Što je valjda najbitnije, svi zadovoljni.
Jedino što će mi sigurno ostati žao je što sam Bitolj uspeo da vidim samo kao fleku u dolini ispod vrha. Kažu da je lep gradić, ali moj razlog za obilazak bi bio čisto pitanje porodične istorije kojom ne bih da davim ovde. Biće valjda prilike jednom...
Ostaće nedovršena i priča o Galičici, koju smo, teška srca i na žalost mnogih, morali da izbacimo iz plana zbog nevremena na dan planiranog uspona. Ali eto, ako je i samo to povod da se nekad vratimo u ove krajeve, neka tako bude. A iskreno mislim da nije.
Jedino što će mi sigurno ostati žao je što sam Bitolj uspeo da vidim samo kao fleku u dolini ispod vrha. Kažu da je lep gradić, ali moj razlog za obilazak bi bio čisto pitanje porodične istorije kojom ne bih da davim ovde. Biće valjda prilike jednom...
Ostaće nedovršena i priča o Galičici, koju smo, teška srca i na žalost mnogih, morali da izbacimo iz plana zbog nevremena na dan planiranog uspona. Ali eto, ako je i samo to povod da se nekad vratimo u ove krajeve, neka tako bude. A iskreno mislim da nije.
Možda Pelister sam po sebi i nije dovoljno atraktivan da bi mu se neko vraćao iznova, posebno iz ovako velike daljine.
Vrh kao vrh mogao bi se i zaboraviti već posle nekoliko dana. Obilazak prvog nacionalnog parka nekadašnje velike Jugoslavije više je kuriozitet nego ozbiljan planinarski podvig.
A opet, ostao je tu u glavi neki crv koji šapuće: "Ceo greben Babe, u cugu, znaš da to možeš"... Pa eto ideje za neku drugu priču. Ko zna kad, ko zna kako. Ali jednom ćemo je valjda i ispričati...
Vrh kao vrh mogao bi se i zaboraviti već posle nekoliko dana. Obilazak prvog nacionalnog parka nekadašnje velike Jugoslavije više je kuriozitet nego ozbiljan planinarski podvig.
A opet, ostao je tu u glavi neki crv koji šapuće: "Ceo greben Babe, u cugu, znaš da to možeš"... Pa eto ideje za neku drugu priču. Ko zna kad, ko zna kako. Ali jednom ćemo je valjda i ispričati...
U tome nam verovatno neće naročito pomoći GPS trek sa ove staze (budući da grebenska staza ide sasvim drugim putem), ali nekome će možda značiti. Pa eto ga onda:
https://www.wikiloc.com/wikiloc/view.do?id=19693022
https://www.wikiloc.com/wikiloc/view.do?id=19693022
Нема коментара:
Постави коментар