U današnje vreme kada su i daleke destinacije sve dostupnije, sve je lakše putovati na neke visoke planine, a samim tim je sve manje vrhova koji u svesti planinara predstavljaju pravi izazov.
Ali, u doba dok su planinarima stare Jugoslavije Alpi, Himalaji i uopšte vrhovi na drugim kontinentima bili tek neostvarivi snovi, postojao je samo jedan vrh koji je skoro svim planinarima sa ovih prostora služio kao merilo dostignuća.
Triglav, najviši vrh Julijskih Alpa, nekada najviši vrh Jugoslavije a danas "samo" Slovenije, još uvek je jednako zahtevan za penjanje kao i pre pola veka, a čini se i da je popularniji i posećeniji nego ikad, mada ga istovremeno mnogi preskaču ili zaobilaze iz raznih razloga koji imaju malo veze sa pravim planinarstvom. Jednima je nedovoljno uzbudljiv, drugima isuviše pun drugih penjača, trećima beznačajan u poređenju sa "pravim" alpskim vrhovima iznad četiri hiljade metara nadmorske visine...
Ipak, za one koji ne pate elitizma, Triglav je u svakom smislu vredan vrh, kao planinarski doživljaj ali i kao simbol, i za svakog iskrenog ljubitelja visina još uvek dostojna stavka u avanturističkoj biografiji.