Pedesetak kilometara severno od
Budimpešte, Dunav koji dotle teče uglavnom pravcem zapad-istok počinje da skreće širokim lukom ka jugu, ali pre toga pravi u suprotnom smeru jednu manju ali upečatljivu okuku, koju Mađari zovu baš tako - "Dunavska okuka" (
Dunakanyar). Na kraju te okuke, a pre širokog luka Dunava, smestio se gradić imena koje nikad ne bismo asocirali sa Mađarskom -
Višegrad.
Mađarski Višegrad (Visegrád) na Dunavu malo je mesto, sa nepune dve hiljade stanovnika u nekoliko uličica koje popunjavaju uski pojas ravnice između obale reke i strmih padina brda koje se izdiže oko dvesta metara u visinu.
Međutim, prolazniku će odmah zapasti za oko tragovi njegove slavne prošlosti: rekonstruisana monumentalna gradska kapija nad kojom stražari stamena kula i silueta citadele visoko na brdu.
Ostaci ovih građevina, kao i palate u podnožju brda, svedoče o značaju koji je mađarski Višegrad imao tokom srednjeg veka, kao kraljevski grad o koji su se otimali osvajači i velike sile, na kraju potpuno razoren i izgubljen u izmaglici vremena, ali danas ponovo dostupan javnosti nakon više decenija strpljive obnove koja još uvek traje...