11. 3. 2020.

Grad sevdaha za jedan dan: (pre)kratki vodič kroz Sarajevo


Balkansko poluostrvo jedan je od najživopisnijih delova Starog kontinenta, istok na zapadu i zapad na istoku. Kao da se nigde drugde uticaji dijametralno suprotnih kultura ne mešaju toliko koliko na Balkanu, a ta simbioza sukobljenih civilizacija retko se gde može doživeti kao u Sarajevu. Prestonica Bosne i Hercegovine grad je oštrih, gotovo paradoksalnih kontrasta: otomanski i habzburški, orijentalan i evropejski, grad mira i tolerancije ali i ratnih užasa, grad stradanja i poleta, prošlosti i budućnosti, ćejfa i sevdaha...

Iako je područje Sarajeva bilo naseljeno još u doba neolita, razvoj današnjeg grada na obalama Miljacke počinje sredinom XV veka, i to podjednako zahvaljujući Turcima i starosedelačkom slovenskom življu. Samo ime grada slikovito prikazuje ovu specifičnu dihotomiju koja će ostati svojevrsni zaštitni znak Sarajeva, sa turskim korenom - od reči "saraj" (dvorac, palata) - i slovenskim prisvojnim nastavkom "-evo".





Raskrsnica značajnih puteva i vetrometina velikih sila učiniće tokom vekova Sarajevo kosmopolitskim centrom u pravom smislu reči, a i danas je to jedini evropski grad u kom se u krugu od jedva par stotina metara mogu videti i pravoslavne i katoličke crkve i sinagoge i džamije... Ovih poslednjih je svakako najviše, pa na prvi pogled Sarajevo odiše izrazito orijentalnim karakterom, ali vrlo brzo otkriva i svoje evropsko lice, sa baroknim i klasicističkim fasadama po ugledu na bečke ulice, koje su tekovina ne toliko dugog koliko intenzivnog perioda pod austrougarskom upravom...






Zanimljivo je da je sarajevski stari grad prilično jasno podeljen na "otomanski" deo, koji okružuje staru trgovačku četvrt Baščaršiju, i "evropski" deo, orijentisan oko glavne pešačke ulice Ferhadije i duž obala Miljacke, pa je na mestu gde se ove dve celine dodiruju postavljena i simbolična linija koja označava podelu grada na istok i zapad, nazvana "susret kultura".

Pa ipak, kontrast između turske kasabe i srednjoevropske metropole nije toliko dramatičan koliko potez na istoj toj liniji na kom jedan naspram drugog stoje Gazi Husrev-begov bezistan sa ostacima karavansaraja Tašlihan, neke od najstarijih očuvanih građevina u današnjem gradu, i ultramoderna fasada hotela "Evropa", rekonstruisanog pre desetak godina...






Istorija Sarajeva duga je i burna, ali dva događaja iz XX veka svojim značajem bacaju u zapećak sve drugo što je ovaj grad doživeo. Prvi i u svetskim razmerama najznačajniji događaj svakako je Sarajevski atentat, koji je poslužio kao povod za I svetski rat. O atentatu na austrijskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda koji je 28. juna 1914. godine izvršio Gavrilo Princip, njegovim uzrocima i naročito posledicama pisano je naširoko i nadugačko, a istorijski konsenzus o njegovoj pravoj prirodi ni čitav vek kasnije ne postoji.




O ovome možda najbolje govori činjenica da je tabla koja označava mesto na kom je atentat izvršen menjana čak šest puta dok nije postignut dovoljno neutralan ton koji niti veliča niti osuđuje Principov čin; "Principove stope" na mestu sa kog je Gavrilo pucao na automobil austrijskog nadvojvode odavno su uklonjene, mostu koji je decenijama nosio njegovo ime vraćen je originalni naziv Latinska ćuprija, a ulica u kojoj se dogodio atentat umesto Principovog danas nosi ime Zelenih beretki, muslimanske paravojne formacije poznate pre svega po zločinima nad nemuslimanskim stanovništvom Sarajeva tokom rata u Bosni i Hercegovini devedesetih godina prošlog veka...




Drugi događaj koji je značajno obeležio istoriju Sarajeva bio je upravo taj rat, koji je samo u Sarajevu i njegovoj okolini odneo na hiljade žrtava, a sam grad je pretrpeo najdužu opsadu u istoriji savremenog ratovanja od bezmalo četiri godine, od aprila 1992. do februara 1996. godine. Iako je rat završen pre više od dvadeset godina, ožiljci su u Sarajevu i danas vidljivi na svakom koraku.

Upadljive su komemorativne table praktično na svakom mestu na kom je neko od građana izgubio život, ali je još upadljivije to što ove table nabrajaju samo zločine počinjene od strane Srba, dok se zločini druge strane (kojih je itekako bilo tokom trajanja opsade) elegantno prećutkuju, pa se stvara nerealno crno-bela slika koja mnoge može lako da zavara...



Mnogo diskretnije, ali i simbolički mnogo snažnije su takozvane "Sarajevske ruže", krateri od granatiranja koji su nakon rata ispunjeni epoksidnom smolom krvavo crvene boje. Ovi jedinstveni spomenici razbacani su svuda po gradu kao podsetnik na to što je Sarajevo preživelo tokom rata, ali ih je vremenom sve manje jer polako nestaju u rekonstrukcijama ulica i pešačkih zona...





Sarajevo rat ne zaboravlja, niti oprašta svojim nekadašnjim neprijateljima, ali to ne znači i da čitav grad živi u prošlosti. Današnji glavni grad Bosne i Hercegovine ponovo je otvoren za sve i svakoga će dočekati raširenih ruku, a svi osim najokorelijih šovinista ovde će se osećati sasvim komotno. Turistička ponuda Sarajeva izuzetno je raznovrsna, pa je ovaj grad već godinama jedna od najznačajnijih city break destinacija u regionu.




Ako se namernik nađe u Sarajevu samo na jedan dan, ono što neizostavno treba da vidi je stari grad, sa Baščaršijom, Ferhadijom i šetalištem duž Miljacke. Baščaršija je najstariji sačuvani deo grada, a današnja zanatska i trgovinska četvrt samo je deo nekadašnje turske čaršije koja je u velikoj meri srušena tokom habzburške vladavine u XIX veku kako bi se grad modernizovao po evropskim merilima. Poslednji ostatak otomanskog Sarajeva, uskih vijugavih uličica koje se provlače između tezgi i izloga načičkanih suvenirima, zanatskom robom i istočnjačkim specijalitetima, odiše duhom orijenta kao malo koje mesto na Balkanu.






Baščaršija je najpoznatija po dućanima, bezistanima, ćevabdžinicama, buregdžinicama i poslastičarnicama, ali se u ovom delu grada nalazi i nekoliko vrednih arhitektonskih spomenika, od kojih pre svih treba istaći Gazi Husrev-begovu džamiju, poznatiju prosto kao Begova džamija. Izgrađena u prvoj polovini XVI veka, smatra se najznačajnijom džamijom u Bosni, a ceo kompleks (poznat kao Gazi Husrev-begov vakuf) obuhvata i medresu, biblioteku i muzej, kao i takozvana Begova hala, najstariji javni toalet u Sarajevu, koji je u funkciji skoro punih petsto godina!






U blizini Begove džamije nalazi se još jedan zaštitni znak Sarajeva, sahat-kula visoka trideset metara. Ne zna se tačno kada je izgrađena, ali je već u XVII veku pominje čuveni turski putopisac Evlija Čelebija u zapisima sa svog proputovanja kroz Sarajevo. Sarajevska sahat-kula jedini je javni časovnik u svetu koji pokazuje lunarno vreme, pa ponoć otkucava u trenutku zalaska sunca, što označava trenutak kada muslimani tokom ramazana mogu da prekinu post; satni mehanizam je zato izuzetno precizan, a zbog različitog trajanja dana tokom godine podešava se ručno svakih nekoliko dana. Sahat-kula odigrala je i zapaženu ulogu u čuvenom filmu "Valter brani Sarajevo", ali Valtera u današnjem Sarajevu više niko i ne pominje...




Svojevrstan simbol Baščaršije i celog Sarajeva je i Sebilj česma, spomenik tipičan za islamske zemlje, koji je (ne računajući kopije u Beogradu, Zagrebu i Novom Pazaru) jedinstven na ovim prostorima. Na bliskom istoku, sebilji su bili bunari ili izvori sa malom zatvorenom nadstrešnicom na kojima su putnici mogli da se okrepe vodom (ova nadstrešnica se u arapskim zemljama nazivala kiosk, od čega i potiče ova reč), a u Sarajevu je rašireno verovanje da ko popije vode sa baščaršijskog Sebilja sigurno će se vratiti u ovaj grad...



Na Baščaršiju se nastavlja Ferhadija, uprskos čisto turskom imenu klasična pešačka ulica austrijskog uticaja kakva se može videti u svim velikim srednjoevropskim gradovima. Ferhadiju odlikuje široko šetalište, klasicistička arhitektura, veliki izlozi butika poznatih svetskih brendova. "Evropsku" sliku upotpunjuju barokna srpska pravoslavna crkva i neogotska katolička katedrala, obe s kraja XIX veka, a jedino što i dalje svedoči o islamskom nasleđu je omalena džamija po kojoj je cela ulica i dobila svoje današnje ime.






Na kraju Ferhadije nalazi se i jedan interesantan spomenik koji vredi videti - Vječna vatra, posvećena žrtvama II svetskog rata; ova vatra upaljena je 1946. godine, na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva, a bila je ugašena samo za vreme opsade devedesetih, nakon čega ponovo (večno) gori... Međutim, koliko god Vječna vatra bila jedinstvena i značajna, poslednjih godina otkriva jedan od bitnih urbanih problema Sarajeva - tokom zimskih meseci ovo je okupljalište raznih klošara, prosjaka i džeparoša, kojih je ceo grad toliko pun da se table sa upozorenjima mogu videti na svakom koraku... Pa ipak, bez kojekakvih protuva i secikesa orijentalna slika valjda ne bi bila kompletna...




Austrijski i turski uticaji u arhitekturi Sarajeva jasno su razdvojeni, osim na jednoj vrlo zanimljivoj građevini. Sarajevska Gradska vijećnica izgrađena je krajem XIX veka, u jeku perioda pod austrougarskom upravom, i predstavlja stilski jedinstven primer kombinacije zapadnjačke barokno-klasicističke volumetrijske forme i islamske (tačnije, pseudomavarske) ornamentike, pa je zato mnogi smatraju najreprezentativnijom građevinom austrougarskog perioda u celoj Bosni i Hercegovini.





Da bi vijećnica bila izgrađena porušen je ceo jedan blok kuća tradicionalne istočnjačke arhitekture - osim jedne, čiji vlasnik nije hteo da je proda ni po kojoj ceni. Kompromis je postignut tako što je kuća kamen po kamen premeštena na suprotnu stranu Miljacke, gde i danas stoji. Umesto da bude izbrisana sa lica zemlje, danas je zaštićena kao spomenik kulture, a zbog svog nesvakidašnje tvrdoglavog vlasnika ostala je poznata kao "Inat kuća".




Gradsku vijećnicu i "Inat kuću" preko Miljacke spaja Šeher-ćehajina ćuprija, najstariji sačuvani most u Sarajevu, izgrađen još u XVI veku na mestu još starijeg srednjovekovnog mosta. Od preko dvadeset mostova na Miljacki poznati su još i Careva ćuprija iz XVII veka, Latinska ćuprija (nazvana tako jer se nalazila u blizini četvrti u kojoj su živelo pretežno katoličko stanovništvo), prvobitno izgrađena sredinom XVI a obnovljena u XVIII veku, ali i mostovi novijeg doba kao što su Skenderija s kraja XIX veka, za koji Sarajlije tvrde da je projektovan u birou Gistava Ajfela, i Festina Lente ("Požuri polako"), rad studenata sarajevske Akademije likovnih umetnosti iz 2012. godine.

Šeher-ćehajina ćuprija
Careva ćuprija
Festina Lente


Neki od najlepših pogleda na staro jezgro Sarajeva pružaju se sa ostataka otomanskog utvrđenja, poznatih kao Žuta i Bijela tabija, visoko na litici iznad Miljacke. Za odličan pogled važi i onaj sa planine Trebević, do čijeg grebena se iz centra Sarajeva stiže žičarom za svega desetak minuta. Trebević, poslednjih godina uglavnom očišćen od mina zaostalih od rata, danas je ponovo omiljeno izletište Sarajlija i njihovih gostiju, a ljubitelji prirode imaju u bližoj i daljoj okolini grada pregršt sadržaja u kojima mogu da uživaju.

Žuta tabija
Bijela tabija



Najpopularnija je svakako Jahorina, na kojoj je održan najveći deo Zimskih Olimpijskih igara 1984. godine, a najbliže gradu je Vrelo Bosne, izvorište najduže nacionalne reke Bosne i Hercegovine, koje se sastoji od mnoštva kraških vrela, rukavaca i ostrvaca povezanih drvenim mostovima između ogromnih stabala, zbog čega ceo ambijent izgleda kao preslikan iz neke od Tolkinovih knjiga...

Vrelo Bosne

Za one koji ipak više vole urbanu sredinu i kulturno-umetničke sadržaje, Sarajevo nudi širok izbor muzeja, galerija, izložbenih prostora, u kojima će svako naći sebi zanimljivu temu. U gradu koji je iznedrio neke od najpopularniji muzičkih umetnika bivše Jugoslavije, najomiljenije melodije bez pogovora su sevdalinke, kojima je posvećen čitav jedan mali muzej. Rokenrol, koji je u vreme "stare Juge" u Sarajevu takođe imao jako uporište (mada u proseku ne baš jak kvalitet), danas nije toliko zastupljen, a eventualno se u gradu može naći poneka referenca na starije sastave, koji se danas više smatraju evergrinom... Pa ipak, muzejskim i izložbenim postavkama, razumljivo, još uvek dominiraju teške ratne teme...



A za predah i okrepu od šetanja i razgledanja, Sarajevo nudi gomilu gastronomskih specijaliteta kojima se sladokusci rado vraćaju. Čuveni su sarajevski ćevapi i burek (burek je u Sarajevu samo s mesom, sve ostalo su pite!), a svako ima svoju teoriju u kojoj aščinici se najbolje jede. Slani specijaliteti se zalivaju hladnim jogurtom, ali i pivopije imaju u čemu da uživaju - Sarajevsko pivo ima tradiciju dugu preko 150 godina i kvalitet u skladu sa tradicijom, u šta se mogu uveriti posetioci njihove velike pivnice uz koju se nalazi i muzej pivare.





Pred ljubiteljima slatkiša je još veći izbor, a sa tezgi i iz izloga Baščaršije prosto mame baklave, tulumbe, urmašice, tufahije, kadaif... A kolače valja i dodatno zasladiti salepom, gustim toplim napitkom spravljenim od osušenih lukovica kaćuna, ili pak zagorčati pravom turskom kahvom, iz bakarne džezve i fildžana, sa neizbežnim rahatlokumom... Ako to baš i nije sevdah, ćejf sigurno jeste.






Za kraj, oni koji vole suvenire kao podsećanje na mesta koja su posetili, iz Sarajeva se sigurno neće vratiti praznih ruku. Grad bogate istorije i multikulturalnosti ponudiće svojim posetiocima najrazličitije sitnice za uspomenu, a pored neizbežnih razglednica, šolja i magnetića za frižider, najpopularniji su kujundžijski predmeti: setovi za kafu, nargile, kovani nakit i ukrasi filigranske izrade... A ko baš hoće može da kupi i ćilim - ko zna, možda na njemu nekad i doleti nazad u Sarajevo...





A sve to nije ni izbliza sve što se može videti i uraditi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine za jedan dan. Još mnogo znamenitosti (među kojima i trenutno najviša zgrada na Balkanu - Avaz Twist Tower, visoka 176 metara) moraće da ostanu za neku drugu priliku, neki drugi dan...



Istok na zapadu i zapad na istoku, mesto susreta civilizacija, toliko egzotično a opet toliko poznato, Sarajevo je jedno od onih mesta koje će retko koga ostaviti potpuno ravnodušnim. U ovako šarolikoj košnici kultura i naroda svako će naći nešto baš po svojoj meri i skoro svako će se osećati baš onako kako treba na pravom odmoru (pa makar trajao i samo jedan dan) - potpuno opušteno. U gradu sevdaha, drugačije ni ne može.

A kome do kraja nije jasno šta je to sevdah a šta ćejf, samo neka poseti Sarajevo. Sve će mu se reći samo...



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

1 коментар: