21. 8. 2019.

Šta sve možeš na Kritu za nekoliko dana (prekratki vodič)


Krit, najveće i sigurno najpoznatije ostrvo Grčke, ujedno je i jedna od najposećenijih turističkih destinacija ove mediteranske države. Smešteno u jugoistočnom delu Sredozemnog mora, zbog svog povoljnog položaja i pogodne klime oduvek je privlačilo namernike, ali i osvajače, pa su tako najrazličitiji uticaji sa svih strana napravili od njega mesto vrlo specifične atmosfere koje i danas predstavlja omiljeno odredište turista iz čitavog sveta.

Od arheoloških lokaliteta i istorijskih znamenitosti, preko prirodnih lepota, do gastronomskih i hedonističkih ugođaja, Krit je mesto na kom će svako moći da pronađe nešto za sebe. Koliko toga je moguće videti i doživeti za desetak dana? Vrlo mnogo, i gotovo ništa.


Istorija i arheologija

Krit često nazivaju kolevkom evropske civilizacije, najviše zahvaljujući činjenici da je na njegovom tlu izniklo prvo napredno društvo starog kontinenta - Minojska civilizacija. Minojci su naseljavali kritsko ostrvo od sredine četvrtog milenijuma pre naše ere, a vrhunac procvata doživeli su tokom XVII i XVI veka p.n.e. U tom periodu obnavljaju se minojski gradovi prethodno uništeni u zemljotresu i grade palate koje će ostati zaštitni znak minojske kulture, pre svega u Knososu i Festosu.



Međutim, Minojci će zauvek nestati sa istorijske scene samo nekoliko vekova nakon svog zenita, usled katastrofalne erupcije vulkana na stotinak kilometara udaljenom ostrvu Tera koja je teško oštetila i minojske gradove, a potom i invazije Mikenaca, koji su s jedne strane zapečatili sudbinu Minojaca, ali i usvojili neke njihove tekovine, poput pisma, umetnosti i religije. Minojci su inače ovo ime dobili tek u novije doba, kada je počelo izučavanje ostataka njihove civilizacije, po mitskom kralju Minosu, prvom kralju Krita, sinu boga Zevsa i feničanske princeze Evrope.




Prema predanju (koje se ovde na Kritu prepliće i prožima sa istorijom toliko da se gotovo uzima kao činjenica), Minos se sa svojom braćom nadmetao oko prestola, i da bi se umilio bogovima izmolio je od Posejdona jednog snežnobelog bika kako bi ga prineo kao žrtvu. Međutim, Minosu se beli bik mnogo dopao i umesto njega žrtvovao je drugog; kada je Posejdon saznao za ovu prevaru, učinio je da se Minosova žena Pasifaja zaljubi u belog bika, i iz te "romanse" rođen je Minotaur, čudovište sa telom čoveka a glavom i repom bika.


"Disk iz Festosa", minojski zapis koji još uvek nije dešifrovan

Užasnut, kralj Minos je naredio graditelju Dedalu da načini lavirint u koji je zatvorio Minotaura, ali i Dedala i njegovog sina Ikara, kako nikome ne bi otkrili put kroz lavirint. Dedal i Ikar su ipak uspeli da pobegnu iz lavirinta služeći se krilima koja je Dedal napravio od ptičijih pera i voska, ali se Ikar u letu suviše približio suncu koje je rastopilo vosak na njegovim krilima pa se on survao u more i udavio.

Minotaur je ostao zatočen u lavirintu, gde mu je svake godine žrtvovano po sedam mladića i devojaka, sve dok ga nije ubio atinski princ Tezej, uz pomoć Minosove ćerke (i Minotaurove polusestre) Arijadne, koja mu je poklonila klupko konca koje je vukao za sobom kako bi pronašao izlaz iz lavirinta.





Tezej i Arijadna su potom zajedno pobegli ka Atini, ali su se usput tražeći vodu zaustavili na ostrvu Naksos, koje je pripadalo bogu Dionisu koji je zahtevao od Tezeja da mu ostavi Arijadnu, što je ovaj i učinio, a potom je vraćajući se u Atinu u rastrojstvu zaboravio da na svom brodu istakne bela jedra kao znak da se vraća živ i zdrav. Videvši brod bez belih jedara, Tezejev otac Egej pomislio je da mu je sin poginuo i u očaju se bacio u more, koje se od tada po njemu zove Egejsko...

Unutrašnjost Arheološkog muzeja u Heraklionu


Ovakve priče turistički vodiči pričaju kao početak kritske istorije, pa nije ni čudo da se do danas o Minojcima vrlo malo toga pouzdano zna, a i ono što se navodno zna zapravo je na nivou pretpostavki i nagađanja, koja su proglašena za istorijske činjenice u nedostatku boljih rešenja.

Tako se i čuvena palata u Knososu, pre može nazvati reimaginacijom nego rekonstrukcijom, budući da su britanski arheolozi na mestu gde su otkriveni ostaci palate po svojim zamislima izgradili ono kako su oni zamišljali da bi trebalo da izgleda jedan minojski grad, a što se danas prikazuje turistima kao prikaz slave i graditeljskog umeća Minojaca... Palata u Knososu "rekonstruisana" je na osnovu šturih vizuelnih podataka nađenih na fragmentima fresaka, a kritičari kao najveću zamerku ističu upotrebu savremenih materijala, pre svega armiranog betona... To ipak ne sprečava Knosos da već dugi niz godina nosi epitet drugog najposećenijeg arheološkog lokaliteta u Grčkoj, odmah nakon atinskog Akropolja...

Rekonstruisani ostaci palate u Knososu

Tokom vekova, Krit je kao strateški veoma značajno ostrvo često bio na meti osvajača. Rimljane su oterali Vandali, Vandale Vizantinci, a njih na kratko Arapi; posle pada Vizantije ostrvo je bilo pod vlašću Venecije, a onda i pod Turcima.

Nakon oslobođenja Grčke od Turaka Krićani su 1898. godine proglasili sopstvenu državu, da bi se konačno ujedinili sa ostatkom Grčke posle II balkanskog rata 1913. godine. Međutim, burna istorija Krita ne završava se tu; značajne i krvave bitke odvijale su se na ostrvu i tokom oba svetska rata.



Turizam na Kritu kreće masovnije da se razvija tokom šezdesetih godina prošlog veka, a među prvima su ga "otkrili" Britanci. Najveća ekspanzija turističkih sadržaja i smeštajnih kapaciteta dogodila se tokom osamdesetih, a danas svaki peti strani turista u Grčkoj kao odredište ima upravo Krit.



Arhitektura

Najveći gradovi na ostrvu koncentrisani su na severnoj obali. Glavni i najveći grad Krita, Heraklion (grčki Iraklio - Ηράκλειο), nalazi se na samoj sredini severne obale, ali iako je ovde koncentrisan najveći broj muzeja i drugih sadržaja ima vrlo malo sačuvanih arhitektonskih spomenika iz starijih epoha.

Za to je najviše kriva opsada pod kojom su Turci držali grad (koji je u to vreme bio pod vlašću Venecije) od 1648. do 1669. godine, što je čini drugom najdužom opsadom u istoriji, a za vreme koje su gotovo sve zgrade u gradu uništene ili značajnije oštećene. Od građevina iz tog perioda do danas su preživeli samo jedan bastion venecijanske tvrđave i delovi brodogradilišta (arsenala), dok su ostale zgrade u istorijskom centru grada izgrađene uglavnom nakon pada pod tursku vlast, ili čak i kasnije.

Heraklion





Druga dva najveća grada, Retimno i Hanja, nalaze se prema zapadu od Herakliona, tim redom. Hanja (Χανιά) predstavlja drugi veliki gradski centar Krita, sa starim gradom formiranim unutar nekadašnje venecijanske tvrđave, sa sačuvanom lukom i svetionikom izgrađenim krajem XVI veka, koji ovdašnje stanovništvo uglavnom naziva "egipatskim" budući da je obnovljen u XIX veku tokom jednog kratkog perioda boravka egipatske vojske na Kritu.

Arhitektonski program Hanje vrlo je raznovrstan, a za razliku od sličnih mesta gde je moguće videti najrazličitije graditeljske uticaje stopljene u skladnu celinu, u Hanji se pre mogu videti vrlo tipični spomenici mediteranske, venecijanske i otomanske arhitekture kako stoje jedni pored drugih u oštrom kontrastu.

Hanja







Iako je najmanji od ova tri grada, Retimno (Ρέθυμνο) je možda i najzanimljiviji u arhitektonskom smislu, najviše zahvaljujući odlično očuvanoj venecijanskoj tvrđavi, za koju kažu da je najveći fortifikacioni objekat koji je Mletačka republika ikad izgradila. Nažalost, u unutrašnjosti tvrđave očuvano je samo nekoliko objekata, ali je svaki od njih specifičan i zanimljiv na svoj način. Van zidina utvrđenja formiran je stari grad sa uskim uličicama i ušuškanim pjacetama karakterističnim za mediteransko podneblje, u kojima se vrlo lako možete izgubiti, što možda i nije toliko loša ideja...

Retimno





Manja obalska naselja nisu toliko specifična po svom izgledu, i uglavnom su oblikovana samo sa idejom turizma, sa dugim gradskim plažama uz koje se pruža jedna glavna ulica sa tavernama, restoranima, koktel barovima, prodavnicama i suvenirnicama, u čijem zaleđu se opet nalaze načičkane kućice i zgrade sa pansionima, apartmanima i manjim hotelima. Slično se može reći i za sela u planinskim krajevima, koja su uglavnom ostala imuna na turistički razvoj ali nekako nisu uspela ni da očuvaju autentičan šmek grčkih planinskih sela... Međutim, sve ovo važi samo za ona mesta koja smo mi uspeli da vidimo, a to je ipak srazmerno mali deo Krita.




Kultura i umetnost

Krit se od praistorijskih vremena razvijao mimo kontinentalnog dela Grčke, pa je tako razvio i sopstvenu kulturu i umetnost, i to ne samo u smislu praistorije i antike. Neko bi možda rekao da spram kontinentalnog dela Grčke i jonskih i egejskih ostrva Krit deluje kao potpuno druga država, i po nekim stvarima čak ne bi toliko ni pogrešio. Najdrastičnija razlika ogleda se u muzici, koja crpi uticaje iz turskog i arapskog melosa i u poređenju sa muzikom koju obično nazivamo "grčkom" zvuči sporije, mračnije, sa akcentom na rudimentarne gudačke instrumente koji zvuče slično guslama i gotovo orijentalne udaraljke.



Pomalo začuđujuće za tako mnogoljudno ostrvo toliko bogate istorije i tradicije, Krit nije iznedrio veliki broj svetski značajnih ličnosti na polju kulture i umetnosti. Imena koja bi trebalo istaći su renesansni slikar El Greko, koji je rođen na Kritu ali je najveći deo svog opusa ostvario u Španiji, zatim pisac Nikos Kazancakis, autor romana "Grk Zorba" na osnovu kojeg je upravo na Kritu snimljen čuveni film, za koji je muziku komponovao još jedan Krićanin, Mikis Teodorakis. Na Kritu je rođen i pesnik Odiseas Elitis, jedan od dva grčka Nobelovca, ali deluje kao da su žitelji ovog ostrva najviše ponosni na Elefteriosa Venizelosa, političara i premijera Grčke za vreme Balkanskih ratova i I svetskog rata - na Kritu ne postoji iole veći grad koji nema ulicu, bulevar ili trg sa njegovim imenom, biste i statue da ne pominjemo...

Statua Elefteriosa Venizelosa u Heraklionu



Prirodne lepote

Nesrazmerno veličini, Krit ima relativno malo uređenih plaža, ali ono čime raspolaže toliko je raznovrsno i po morfologiji i po stepenu urbanizacije da će i oni najprobirljiviji pronaći nešto baš po svojoj meri. U svakom slučaju, najpopularnije plaže nalaze se na zapadnom delu ostrva, pa bi oni kojima se odmor svodi uglavnom na uživanje u vodi trebalo da traže smeštaj zapadno od glavnog grada, jer će im u suprotnom sve najbitnije plaže biti suviše daleko i moraće da putuju i više sati da bi došli do njih.





Krit okružuje nekoliko mora, a ugrubo bi se moglo reći da svaka strana ostrva izlazi na drugo more, i to severna na Kritsko, zapadna na Mediteransko, južna na Libijsko i istočna na Karpatsko, i svako od ovih mora ima sopstveni karakter koji ga već na prvi pogled razlikuje od drugih.

Elafonisi




Za najatraktivnije važe plaže na zapadnoj, mediteranskoj obali, koje se odlikuju kristalno bistrom vodom, sitnim peskom i vrlo blagim pristupom. Najposećenije su plaže u lagunama Elafonisi i Balos, poznate po rozikastoj boji peska, ali i vrlo plitkoj vodi koja i na stotinak metara od obale jedva dopire do struka... Treća po popularnosti, ali za moj ukus interesantnija od prethodne dve, je Falasarna, koja je takođe odlično uređena i opremljena (ležaljke sa suncobranima, kantine i restorani, besplatan bežični internet, veliki parking), s tim što voda ipak doseže i neku dubinu u kojoj se može plivati a ne samo brčkati...

Falasarna



Međutim, nisu sve zapadne plaže ni uređene ni pristupačne svima, pa se tako na samo kilometar od načičkane Elafonisi nalazi njena sušta suprotnost Kedrodasos, divlja lepota sa peščanim dinama obraslim visokim kedrovima u zaleđu kamenite plaže koja relativno brzo odvodi kupača u tirkizne dubine... Do Kedrodasosa vodi loš makadam prepun rupa, pa zatim strma kamenita staza, na plaži nema ni ležaljki ni kafića, ali je zato po svemu sudeći raj za kampere i u nekim našim budućim posetama sigurno će nam biti jedan od omiljenih lokaliteta na Kritu.

Kedrodasos


Sa južne strane, obale Libijskog mora uglavnom su slabije uređene, voda je mirnija, dublja i hladnija, a svaka plaža ima zasebnu ličnost. Među živopisnije se ubrajaju Matala, koju okružuju stenovite litice sa veštačkim pećinama izdubljenim još u vreme neolita, i Preveli, smeštena na ušću reke Kurtaliotis oko koje prirodno raste prava tropska šuma palmi. Kad smo kod palmi, kažu da se najveća šuma palmi u Evropi nalazi oko plaže Vai na krajnjem istoku Krita, ali pošto nam je do tamo trebalo više od četiri sata vožnje u jednom pravcu odlučili smo da je ipak ostavimo za neku drugu priliku...

Preveli



Severna obala Krita je opet drugačija i od zapadne i od južne, sa uglavnom gradskim plažama koje su lepo uređene ali ne i pretrpane ljudima, a jak vetar koji često duva ume da pravi dosta talasa pa zato ovde ima i mnogo vindsurfera i sličnih ljubitelja ekstremnih vodenih sportova.

Gradska plaža u Retimnu važi za posebno vetrovitu, pa tamo talasi redovno dostižu visine od metra naviše što čini da ova obala više liči na okeansku nego morsku... Poseban kuriozitet je plaža Šejtan Limani (iliti Đavolja luka), uski zaliv u kom je zahvaljujući razbijanju talasa voda stalno zapenušana i neobično prijatna, ali pristup do plaže pravom planinarskom stazom ipak nije za one sa izraženijim strahom od visine...

Šejtan Limani


Ipak, plaže nisu i jedina prirodna blaga Krita, a unutrašnjost ostrva krije jednako mnogo pravih bisera prirode kao i njegove obale, možda čak i više. Kao i na većini grčkih ostrva, i Kritom preovladava planinski pejzaž, a prepoznaju se tri jasno odvojena masiva sa vrhovima višim od 2000 metara, vrlo živopisnih imena: Lefka Ori ("Bele planine"), Psiloritis ("Visoki vrhovi") i Dikti ("Primalac"). Najviši vrh ostrva Timios Stavros ("Časni krst") nalazi se na planini Psiloritis i ujedno predstavlja i najviši ostrvski vrh Grčke, ali uprkos zavidnoj visini od 2456 metara iznad mora nije tehnički zahtevan.





Posebna prirodna specifičnost Krita su mnogobrojne klisure, kao i pećine. Svakako treba izdvojiti klisuru Samarija u parku prirode Lefka Ori, koja važi za najdužu u Evropi i predstavlja prvorazrednu atrakciju za ljubitelje prirode, i pećinu Psihro (na planini Dikti), u kojoj se po legendi (ili istoriji?) rodio vrhovni grčki bog Zevs. Spisak prirodnih izuzetnosti Krita ovde se ne završava, a stiče se utisak da ni ceo život ne bi bio dovoljan da se istraže sve njegove staze i puteljci...






Iće i piće

Krićani vole da kažu da je njihova kuhinja potpuno drugačija od klasične grčke, ali se zapravo svodi na varijacije sličnih gastronomskih tema. Takva je na primer kritska salata, koja se od grčke razlikuje po tome što se umesto kriške fete stavlja sitni kozji sir, a obavezno se služi sa raženim dvopekom. Pojednostavljena verzija ove salate naziva se dakos, svodi se na dvopek sa paradajzom, maslinama, sirom i začinima i liči na italijanske bruskete.





Iako je Krit pre svega primorska destinacija, zanimljivo je da se u kritskoj kuhinji više od ribe i morskih plodova preferira meso, pre svega jagnjeće, jareće i teleće. Krit važi za kolevku suvlakija, budući da su ove popularne ražnjiće jeli još Minojci u III milenijumu pre naše ere. Još jedan lokalni specijalitet je cigariasto, jagnjetina ili jaretina raskuvana u marinadi od maslinovog ulja, vina i belog luka.

Od drugih tipično kritskih jela omiljena su i bureki (nešto između musake i pite, sa nadevom od mlevenog mesa između slojeva povrća i testa), gemišta (povrće punjeno mesom - paprika, paradajz, luk, patlidžan - sve kuvano zajedno), a naročito su popularne najrazličitije pite od lisnatog testa slične bureku, punjene sirom ili nekim zelenišem i obično zalivene - medom...

Minojski roštilj i poslužavnik za ražnjiće, sredina II milenijuma p.n.e.


Maslinovo ulje sa Krita ubraja se u najkvalitetnija u Grčkoj, a kažu da se na ostrvu nalazi čak tri miliona stabala masline! Za razliku od ostatka Grčke, Krićani ne čekaju da masline same padnu sa drveta već ih beru dok još uvek nisu prezrele, i zato kritsko maslinovo ulje ima mnogo niži nivo aciditeta u odnosu na druga ulja, a što je manje kiselo to je cenjenije.




Krit ima i dugu tradiciju proizvodnje vina, u kom su uživali još i Minojci. Kritsko vino bilo je vrlo cenjeno za vreme Rimljana, kao i u kasnom srednjem veku, a i danas važi za vrlo kvalitetno mada više nije toliko na svetskom glasu kao u ta davna vremena. Poslednjih godina proizvodi se i pivo, doduše od uvoznih sirovina, i to uglavnom svetlo i kraft varijante.




Krićani su vrlo ponosni i na svoju rakiju, koja se uglavnom spravlja od ostataka grožđa pri proizvodnji vina, kao naša komovica; od tako dobijene mase pravi se rakija slabijeg intenziteta, koja može da bude čista ili sa različitim voćnim primesama. Rakija se ovde naziva raki i ako u kafani tražite cipuro kao u ostatku Grčke konobar će vas uvek ispraviti.

U restoranima postoji i zanimljiv običaj da se na kraju obroka gostu posluže rakija i dezert, oba na račun kuće. Kritski slatkiši su očigledno turska zaostavština, a popularne su različite alve, baklave, kadaif i slično, sve sa dosta orašastih plodova poput kikirikija i pistaća.




Kretanje po ostrvu

S obzirom na veličinu, za iole ozbiljniji obilazak Krita neophodno je neko prevozno sredstvo. Srećom, saobraćaj na ostrvu je lepo rešen, glavnom putnom arterijom koju Krićani nazivaju "Novi nacionalni put" (ili "VOAK"), koja se prostire zaleđem čitave severne obale sa odvajanjima ka najbitnijim tačkama na jugu.

Ovaj put (koji ima status autoputa ali se ne naplaćuje i na nekim deonicama ima samo dve trake kao obična magistrala) generalno je dobar, mada se zbog dosta brdovitog terena ne može pohvaliti velikom prosečnom brzinom, pa je za prelazak sa jednog kraja na drugo po dužoj strani (oko 250 kilometara) potrebno skoro pet sati... Ipak, Novi nacionalni put nije i jedini dobar put na ostrvu, gotovo svuda se prostiru široki i relativno dobri asfaltni putevi, ponekad potpuno nesrazmerno očiglednom značaju zaselaka u koje vode.




Paralelno sa Novim nacionalnim putem, mesta duž severne obale Krita povezana su međusobno i starim putem, kojim saobraća međugradski autobus sa sasvim pristojnim redom vožnje i cenama karata. Uz autobus, popularni su i turistički vozići koji uglavnom saobraćaju na istim relacijama, ali sa turističkim vodičem, pa su i nešto skuplji.

Za veću mobilnost je naravno najbolje iznajmiti automobil, a cene iznajmljivanja mogu biti vrlo povoljne (za starije automobile, u privatnim agencijama), ali i paprene (za bolje automobile i u renomiranim rent-a-car kućama). Prilikom iznajmljivanja automobila treba imati na umu i da je cena bezolovnog benzina na Kritu oko 40% viša nego u Srbiji, dok je dizel dosta jeftiniji u odnosu na benzin i cena mu je otprilike ista kao kod nas.



Svi značajniji turistički lokaliteti imaju svoje autobuske linije, a primorska mesta često imaju i linije trajekta koje ih spajaju. Za razliku od drugih grčkih ostrva, na Kritu skuteri nisu toliko zastupljeni, naročito ne na otvorenom putu.



Zabava i uživanje

Kome plaže, priroda, istorijski i arheološki spomenici i šetnje prijatnim obalskim gradovima Krita nisu dovoljni, može da bira dodatne aktivnosti iz široke lepeze bonvivanskih fakultativa. Najpopularnija su svakako krstarenja oko ostrva i okolnih ostrvaca, a tu su i jednodnevni ili dvodnevni izleti na obližnje atraktivne destinacije poput Santorinija, Iosa, Mikonosa, kao i na ostrvo Gavdos koje administrativno pripada Kritu, a na kom se nalazi najjužnija tačka evropskog kontinenta.



Za one baš hedonistički orijentisane tu su razne organizovane vinske ture i degustacije, ljubitelji muzike mogu da uživaju u živim svirkama u tavernama ili karaoke žurkama, a oni željni ludog provoda već će za sebe naći neki noćni klub u jednom od tri najveća grada, ili neku tehno žurku. Noćni život je generalno mirniji i opušteniji u manjim mestima, iako i tamo kafići i restorani rade do duboko u noć.




Cene i šoping

Naši turisti često zaziru od Krita iz ubeđenja da je ovo vrlo skupa destinacija koju ne može svako sebi da priušti. Istina, na listi najskupljih ostrva za letovanje u Grčkoj Krit se nalazi na drugom mestu (iza Santorinija), ali to ne znači i da je nedostupan posetiocima prosečne dubine džepa.

Najskuplja stavka kritskog itinerera svakako je smeštaj, za koji se cene u proseku kreću oko 40-50€ po noći po osobi, za prosečno opremljen apartman bez pansiona. Međutim, moguće je naći i jeftinije prenoćište u privatnom smeštaju ili uređenim kampovima, a nije isključeno ni divlje kampovanje - cena noćenja 0€. Za ovu poslednju opciju je doduše neophodno doći na Krit u sopstvenoj režiji, što je dodatni trošak koji je u organizovanim aranžmanima praktično sveden na nulu, tako da i jedna i druga opcija imaju svoje prednosti i mane.



Cene iznajmljivanja vozila kreću se uglavnom od 40€ pa naviše po danu za najmanja putnička vozila, na šta obično treba dodati još i nepovratni depozit i određeni procenat za osiguranje, mada je moguće naći i privatne agencije kod kojih se može dobiti sve u kompletu za 30€ po danu, ili čak i manje ako uzimate automobil na nedelju dana ili više. 

Naravno, u tom slučaju ne treba očekivati ekstra kvalitet, ali ni kritski putevi nisu baš piste za formulu 1 pa samim tim prednosti boljih i bržih automobila na njima ionako neće doći do izražaja... Pomenuo sam već da je bezolovni benzin skuplji nego kod nas - litar košta oko 1,70€, ali je zato cena dizela niža i bukvalno je ista kao i na našim pumpama - oko 1,40€ za litar.




Na skoro svim plažama postoje suncobrani i ležaljke za iznajmljivanje, a cene se kreću uglavnom oko 7-9€ za set od dve ležaljke sa fiksnim suncobranom, bez vremenskog ograničenja. Na nekim mestima se ne mora plaćati set nego je dovoljno poručiti piće ili dva po osobi, što na kraju praktično izađe na isto ili čak i malo skuplje. Međutim, sasvim je normalno i jednostavno prostrti peškir i zabosti svoj suncobran u pesak, ni sa jedne plaže vas niko neće oterati.



Što se tiče restorana, prosečne cene se u suštini ne razlikuju od ostatka Grčke. Večera za dvoje sa pićem u klasičnoj taverni košta 25-30€, dok je brza hrana mnogo jeftinija: giros i suvlaki koštaju između 2,5 i 5€, hamburgeri (sa pomfritom) su 5-6€, a pice 2-3€ na parče ili 8-9€ za celu picu, koja je dovoljna da se prosečan čovek najede.

Slične su i cene pića: veliko točeno pivo košta oko 3,5-4€, koliko otprilike košta i čaša domaćeg vina, dok na primer kokteli koštaju 7-8€, a kafa je kao po pravilu između 2,5 i 3€, u zavisnosti od toga da li je u pitanju espreso, frape ili grčka... Naravno, postoje jeftiniji i skuplji lokali, kao i jeftinija i skuplja jela i pića, ali ovo su neke prosečne cene na koje mogu da računaju oni koji ne planiraju baš da se rasipaju ali ne žele ni da zatežu kaiš...



Naravno, hrana i piće su u supermarketima mnogo povoljniji, a čak se može reći da su na sličnom nivou kao u našim prodavnicama. Pakovanje industrijskog hleba košta 1,5-2€, a otprilike isto toliko košta i vekna domaćeg hleba, u zavisnosti od vrste brašna i primesa. Sveže povrće i voće su otprilike duplo skuplji nego kod nas, ali su zato mesne prerađevine, mlečni proizvodi i konzerve čak i jeftiniji, pa se kupovina namirnica za spremanje nekog brzinskog ručka sasvim isplati...

U zavisnosti od toga gde ste smešteni, možda je korisno i znati da flaša od 1,5l vode košta oko 0,80€, dok paket od šest flaša iznosi oko 2€; međutim, u zapadnom delu Krita voda sa slavine je za piće, pa o ovome ne treba previše brinuti.




Što se tiče muzeja i arheoloških lokaliteta, ulaznice nisu ništa skuplje nego na druge slične lokalitete u svetu, dok se neke čak mogu nazvati jeftinim. Na primer, objedinjena ulaznica za kompleks u Knososu i Arheološki muzej u Heraklionu košta 16€, u šta je uključen obavezni lokalni vodič, dok se ulaz u muzej El Greka smešten u kući u Heraklionu u kojoj je veliki barokni slikar odrastao plaća jedva 2€! Toliko košta i ulaz u venecijanski bastion u luci Herakliona, a puna cena ulaznice u tvrđavu u Retimnu je tek duplo viša. U parkove prirode ulaz je besplatan, osim u klisuru Samarija, u koju je zbog velikog interesovanja turista ulaz ograničen i plaća se 5€.



Za kraj, lepo je kupiti i nešto za uspomenu, a cene i izbor suvenira praktično su isti kao i svuda u Grčkoj. Autentični proizvodi Krita, koje bi možda trebalo birati za poklon pre razglednica i magneta za frižider, su predmeti od maslinovog drveta, grnčarija i naravno maslinovo ulje, a svaki turistički lokalitet ima i svoju ponudu suvenira, uključujući i knjige, majice, razne figurice, i sve to po zaista pristupačnim cenama...





Sve u svemu, Krit možda jeste malo skuplji izbor za letovanje, ali se ipak ne može nazvati ekskluzivnom destinacijom, pa ga ne bi trebalo ni izbegavati samo zbog toga. Ono što ovo ostrvo ima da ponudi svojim posetiocima svakako je mnogo vrednije od novca. Jedino što je desetak dana, koliko standardno traju turistički aranžmani, zaista premalo da se sve to vidi i upozna.

Šta se sve može videti i uraditi na Kritu za to vreme? Mnogo toga, a da se pritom najveće grčko ostrvo tek malo zagrebe po površini...




Od svega onoga što smo unapred znali o Kritu i za šta smo pravili planove pre dolaska, jedva da smo uspeli da prođemo i polovinu, delom zato što je ostrvo stvarno preveliko i mnogo vremena treba da se odvoji na putovanje od tačke do tačke, a delom zato što smo u onome što smo uspeli da vidimo želeli da uživamo bez žurbe. A pored toga, na samom Kritu smo saznali za još toliko zanimljivosti koje nismo stigli ni da pogledamo, što smo ipak morali da ostavimo za neku drugu priliku...

A da li će druge prilike biti, to pitanje nećemo ni postavljati... Krit možda nije najlepše i najatraktivnije mesto na svetu, ali jeste mesto u koje je lako zaljubiti se već na prvi pogled, ali i koje svoje adute ljubomorno čuva od pogleda onih koji ne žele da se previše potrude da ga upoznaju. A nekoliko dana je nekad sasvim dovoljno da neko mesto, ma koliko veliko bilo, od površnog poznanika postane prijatelj... Dragi prijatelj, kome ćemo se uvek rado vratiti.



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:



Нема коментара:

Постави коментар