31. 7. 2019.

Prašuma Perućica


Nacionalni park Sutjeska obiluje najraznovrsnijim prirodnim vrednostima, toliko da je jako teško izdvojiti jednu njegovu atrakciju kao najvredniju. Bilo da vas interesuju klasično pešačenje po planinama, lagano livadarenje, zahtevniji usponi ili samo odmor u prirodnom okruženju, Sutjeska ima nešto za svakog. Ipak, ako bi trebalo izdvojiti neke stvari koje bi svaki ljubitelj prirode morao neizostavno da vidi, možda i prva stvar na tom spisku bila bi prašuma Perućica.

Perućica u svom današnjem obliku postoji više hiljada godina, mada je otkrivena tek krajem tridesetih godina prošlog veka, kada su šumari prilikom evidentiranja šumskih površina za potrebe izrade elaborata uređenja planine Maglić naišli na predeo koji je po bogatstvu drvne flore prevazišao sve do tada viđeno na planinama Dinarskog sistema. Prašuma je nazvana Perućica, po rečici oko koje je koncentrisan njen najveći deo, a već 1954. godine zaštićena je kao strogi rezervat prirode, kao jedno od prvih područja sa ovim stepenom zaštite na teritoriji tadašnje SR Bosne i Hercegovine i čitavih jedanaest godina pre proglašenja nacionalnog parka Sutjeska.

Put od Tjentišta ka prevoju Dragoš sedlo


Za Perućicu često kažu da je jedna od samo četiri preostale evropske prašume, što zapravo nije istina: samo u Bosni i Hercegovini postoje još najmanje dve poznate prašume, a na starom kontinentu ima ih još tridesetak. Pa opet, to što možda nije toliko jedinstvena koliko bi neko želeo da bude ne čini je i manje interesantnom, a među njene najveće znamenitosti ubrajaju se vodopad Skakavac (koji sa svojih 75 metara visine čini drugi najviši vodopad Bosne i Hercegovine), kao i najviše stablo evropske smrče na svetu, visoko neverovatna 63 metra.

Prilaz vidikovcu kod Dragoš sedla


Pogled sa vidikovca na obronke Maglića (sam vrh se ne vidi)
Vodopad Skakavac na rečici Perućici

Međutim, i pored svih svojih izuzetnosti i velikog broja ljubitelja prirode koje privlači, stiče se utisak da Perućica ne dobija dovoljno pažnje od onih koji su direktno zaduženi za staranje o njoj: iako je ulaz u rezervat strogo zabranjen bez lokalnog rendžera, jedino što sprečava radoznalce da ulaze na svoju ruku su table sa natpisom "zabranjen pristup", kakve realno nikada nikoga nisu uspele da odbiju. Srećom po Perućicu, tragovi vandalizma i nemarno odbačenog smeća jedva su vidljivi, ali su nažalost ipak vidljivi...

Grob Nurije Pozderca, prvog potpredsednika izvršnog veća AVNOJ-a,
na ulasku u strogi rezervat prirode






Što se organizovanih tura konkretno tiče, obilazak sa rendžerom je lako ugovoriti u hotelu "Mladost" na Tjentištu, a u sklopu ture je organizovan i prevoz do prevoja Dragoš sedlo odakle se ulazi u rezervat. Za one kojima pešačenja nikad nije dosta, sa Tjentišta se može doći prečicom kroz šumu dugom oko osam kilometara. U sklopu ture prelazi se staza duga oko šest kilometara kroz sam rezervat, sa opcijama izlaska na vidikovac ka vodopadu Skakavac ili u podnožje vodopada. Ali, pitanje je da li je za to zaista neophodan i lokalni pratilac.








Nakon obilaska Perućice, prava uloga rendžera na ovoj turi ostaje nejasna. Uprkos zabrani ulaska, rezervat je širom otvoren i stalno dostupan svima, staza je markirana i sasvim prohodna (mada će se u upravi nacionalnog parka posebno potruditi da naglase da ne postoji prava staza i da jedino rendžer zna kuda da provede posetioce), a čak se i GPS trekovi mogu naći na više mesta na internetu. Umesto bilo kakvih informacija o prašumi, jedino obraćanje rendžera grupi sastoji se od molbe da se ne priča mnogo kako se ne bi plašile divlje životinje, čega se na kraju samo on i pridržava.







Iako prirodne vrednosti Perućice dovoljno govore same za sebe, neka zanimljivost iz usta nekoga ko bi trebalo da je poznaje najbolje ne bi škodila, ali se obilazak nažalost svodi na isto kao da rendžera ni nema... Pa ipak, dešava se i da manje iskusne grupice plate danak neiskustvu i zagube se u bespućima Perućice, ali opet ni Perućica nije Amazonija pa da se u njoj može nestati bez traga...






Ukoliko ste u okolini i imate priliku, apsolutno bi trebalo da odvojite vremena za ovu turu. Odavno je poznato da je boravak u prirodi najbolji način eliminacije stresa nagomilanog svakodnevnim gradskim životom, a za "punjenje baterija" najbolje će delovati viševekovna senka visokog drveća i svečani spokoj duboke šume. Možda Perućica nije samo jedna od četiri evropske prašume, ali je i dalje jedan izuzetno vredan komad prirode, koji nikad ne možemo ceniti onoliko koliko zaslužuje.



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:



Нема коментара:

Постави коментар