24. 6. 2020.

Kup Fruške gore 2020: Jedan sjajan kišni dan


Nakon neplanirane višemesečne pauze, treking sezona 2020. konačno je dočekala svoj početak.

Prvo ovogodišnje kolo Vojvođanske treking lige održano je prvog dana leta, koji je doduše više ličio na neki srednji dan jeseni, ali ni kiša ni vetar nisu uspeli da pokvare uživanje planinarima, trkačima i pešacima željnim nadmetanja na stazama Kupa Fruške gore.

Očajno vreme, ali sjajan dan!


Sa punom maratonskom dužinom od 42 kilometra i ukupnim usponom od preko 1200 metara, velika staza Kupa Fruške gore može se svrstati među teže treking staze na ovim prostorima. Ako i to nije bilo dovoljno, čuveno fruškogorsko blato sigurno je nije olakšalo.

Od oko trista takmičara, na najdužu stazu prijavilo se nešto manje od trećine, od kojih svako zaslužuje dijagnozu... Ne znam kako bi se drugačije moglo objasniti da neko svesno i svojevoljno odluči da umesto u toplom krevetu jedan ovakav dan provede na dugoprugaškoj trci... Ali dobro, ima nas raznih...

Treking tim PK Borkovac Ruma


Moralo se jednom desiti da omane i inače nepogrešiva prognoza direktora lige Gorana Žigića.

Tako smo umesto prosušenih i ocednih staza i paklenih vrućina dobili dosadnu i beskrajnu kišu i blato kakvo se valjda može naći samo u Sremu: gnjecavo, šljapkavo, klizavo i lepljivo u isto vreme, koje u jednom koraku izuva iz cipela a već u sledećem vuče u (vele)slalom...

Ipak, kad su i radarske slike u jednom trenutku prikazivale stanje kao da nad Vojvodinom nema ni oblačka, ko bi mogao kriviti druga direktora? Uostalom, na treking smo ove godine već čekali toliko dugo da bismo sigurno bili na stazama i da su padale sekire...






Kao da se protiv takmičara urotilo sve što je moglo, pa ako su kroz kišu i maglu neke dobro znane deonice delovale drugačije, neki delovi staze zaista su izmenjeni do neprepoznatljivosti, za šta uglavnom možemo da "zahvalimo" radovima nacionalnog parka Fruška gora...

Ubrzanim krčenjem šume (protiv kojeg se ne može boriti peticijama na internetu, ma šta neki mislili), ali i prokrčivanjem šumskih puteva koji će uskoro očigledno postati pravi pravcati bulevari, nastavlja se zlatiborizacija Fruške gore, koja će i poslednji kutak ove planine učiniti dostupnim najširim narodnim masama, istovremeno sve više odbijajući one prave zaljubljenike u prirodne lepote...




Detalj sa spuštanja do Vrdnika...

Ipak, problemi Fruške gore su tema za sebe, koja se ne može ni izložiti u nekoliko rečenica, a ni rešiti tako lako...

Mi smo rešavali ono što smo mogli: četrdeset dva kilometra fruškogorskog blata, uspone i silaske. Neko lakše, neko teže, ali na kraju svi smo bili pobednici. Uostalom, kao i uvek.


"Staze su prosušene i ocedne"





Uprkos svim preprekama, ovogodišnji Kup Fruške gore ostaće mnogima u sećanju kao jedna sjajna trka. Teška, naporna, ali i neverovatno zabavna.

Jer, gde to još mator čovek može da šljapka po baricama ceo dan a da ga niko ne gleda kao da je poludeo?

Dobro, skoro niko.

I dobro, možda i jesmo svi malo poludeli. Ali to na kraju ništa ne menja.






Prvi dan leta 2020. godine pamtiću po odličnoj trci, ali i više od toga po nekim stvarima iza kulisa trke. Po susretima sa nekim ljudima koje dugo nismo videli, po planovima za neke nove ture i nove dugoprugaške akcije u narednim mesecima.

Ali pre svega, utisak dana (ma kakvog dana, godine!) za mene lično ostaće potpuno neočekivani poklon od Joce, Mie i Lenke, najbolje juniorske trojke Vojvodine i šire - za nekoga možda obična stara knjižica, za mene jedno pravo blago, kao što je pravo blago imati tako sjajan podmladak u klubu. 

Žao mi je samo što sam u prvom trenutku bio toliko zatečen da se nisam setio da se jednom ufotkam sa klincima za uspomenu, a dok sam se kasnije dovukao do cilja oni su već bili na putu do kuće... Ali biće prilike i za fotkanje.

Neće se ovaj tim mene tako lako rešiti!



Ako je suditi po poklonima, ove godine mi je rođendan poranio par dana.

Ako je suditi po otvaranju, ovogodišnja treking sezona biće vrlo zanimljiva. Ni kiša ni vetar, ni kuga ni korona, neće nas sprečiti da iz nje izvučemo ono najbolje.

U međuvremenu, nije naodmet ni malo bezočne autopromocije...



Нема коментара:

Постави коментар