5. 9. 2019.

Santorini: Ostrvo belih kućica sa grčkih razglednica


Kao jedna od najatraktivnijih mediteranskih destinacija, Grčka je prepuna živopisnih mesta. Svaki turistički lokalitet u Grčkoj ima svoje znamenitosti, ali neki prizori mogu se videti na razglednicama i magnetićima za frižider praktično u svakoj suvenirnici, a to su upravo one slike koje svako od nas formira u glavi kad pomisli na najjužniju državu Balkana. Među njima su prelepe tirkizne plaže Jonskog mora, antičke ruševine Atine i Krita, i bele kućice sa plavim krovovima Kiklada i Santorinija.

Santorini nije ni najveće ni istorijski najznačajnije ostrvo grupacije Kiklada, ali je najviše zahvaljujući ljupkoj tradicionalnoj arhitekturi vremenom postalo vrhunska atrakcija. Danas važi za jedno od najposećenijih, ali i ubedljivo najskuplje i najekskluzivnije turističko odredište u Grčkoj, koje i pored toga jednako privlači obične smrtnike kao i svetski džet-set.


Fira



Današnji Santorini samo je deo nekadašnjeg većeg ostrva Tera, koje je u XVII veku pre naše ere raznela kataklizmična erupcija vulkana, zbog čega neki istoričari smatraju da se upravo ovde nalazila mitska Atlantida. Grotlo vulkana i danas je vidljivo u središtu "srpa" Santorinija, i povremeno još uvek pokazuje znake blage aktivnosti...







Ono što je od Tere ostalo posle erupcije ponovo je naseljeno u X veku pre naše ere. Nije sasvim jasno čime je ovo prirodno negostoljubivo mesto privuklo svoje prvobitne žitelje, jer je zemlja na ostrvu prilično neplodna a ne postoje ni izvori pijaće vode, pa se ovde od pamtiveka za piće sakupljala kišnica.

Tek krajem XX veka ovde je počela izgradnja postrojenja za desalinizaciju morske vode u tehničke svrhe, a pijaća voda se u današnje vreme svakodnevno doprema brodovima. Pa ipak, ni nedostatak najosnovnijeg životnog resursa nije sprečio Santorini da se razvija i postane turistička velesila.







Najstariji podaci o nekim od naselja koja postoje i danas datirani su u XIII vek naše ere. Međutim, od tada do danas lice ostrva mnogo puta je promenjeno, pa su uske uličice najposećenijih mesta Santorinija svoj današnji izgled uglavnom dobile tek u drugoj polovini XX veka.







Ostrvo je tokom vekova više puta menjalo i ime: iako su ga grčka plemena od pamtiveka zvala Tera, u antička vremena bilo je poznato i kao Kalisti ("najlepši"), a ime pod kojim ga danas znamo dali su mu Rimljani - po Svetoj Irini, grčkoj mučenici iz IV veka, čiji kult je ovde zaživeo mnogo pre nego na drugim mestima.

Zanimljivo je da je u XIX veku, u doba grčkog nacionalnog preporoda, ostrvu formalno vraćeno ime Tera (Θήρα), pa se ono i danas tako zapravo zove, ali i lokalci i pridošlice ostrvo i dalje zovu - Santorini. Zvanično ime ostrva deli i njegov glavni grad, ali je zbog grčkog izgovora ime glavnog grada transkribovano u strane jezike ne kao Tera nego kao Fira (iako se u originalu piše isto), pa se tako naziva i kod nas.

A kad smo već kod izgovora, na grčkom se Santorini pravilno izgovara - Sadorini...






Usled posledica erupcije, fizionomija Santorinija drastično se razlikuje na istočnoj i zapadnoj obali ostrva. Padine istočnih obala su blage, a naselja tipična za grčko primorje, pa se sa ove strane Santorini praktično i ne razlikuje od većine ostrva Egejskog mora. Ono zbog čega Santorini privlači toliki broj znatiželjnika nalazi se na suprotnoj, zapadnoj strani - gradići belih zidova načičkani na samoj ivici vulkanske litice - kaldere.







Glavna turistička žarišta zapadne obale, i celog Santorinija, su glavni grad Fira i gradić Ija (Οία), na prvi pogled vrlo slični ali opet dosta različitog karaktera. Dok je Fira očigledno vrlo svesno okrenuta turizmu, sa različitim arhitektonskim uticajima, restoranima, suvenirnicama, muzejima i galerijama, toliko Ija na prvi mah deluje kao tipično uspavano grčko seoce, ali taj izgled ume itekako da zavara jer je upravo Ija to mesto iz snova mnogih romantičnih duša i najekskluzivnija destinacija grčkih ostrva.

Ija



Za taj status Ija može da zahvali spletu okolnosti koje je pokrenuo jak zemljotres 1956. godine, koji je zbrisao gotovo polovinu tadašnjeg naselja. Obnova je trajala sve do kraja sedamdesetih, a tim povodom odlučeno je da se svi električni vodovi u gradiću smeste pod zemlju, čime je Ija dodatno očuvala autentičan izgled i duh davno prošlih vremena. Tokom osamdesetih počinje ekspanzija turizma, a posetioce je najviše privukao baš taj starovremenski izgled, kao stvoren za odmor od sive svakodnevice.





Tradicionalna arhitektura Santorinija karakteristična je za ceo arhipelag Kiklada, ali nigde nije toliko upečatljiva kao na ovom ostrvu. Slikoviti prizori belih kućica sa plavim krovovima malterisanim izjedna sa fasadnim zidovima imaju i svoje logično objašnjenje: krov je glatko obrađen da bi se lakše prikupljala preko potrebna kišnica, zidovi su bojeni u belo kako se kuće ne bi previše grejale na vrelom egejskom suncu, a plavi krovovi nastali su u XIX veku, dok je ostrvo bilo pod vlašću Turaka koji su zabranili isticanje grčkih nacionalnih simbola, pa su tako dovitljivi žitelji Santorinija svoje domove ukrasili nacionalnim bojama Grčke.





Iako su i Ija i Fira rezervisani pre svega za turiste sa najdubljim džepom, ne bi se moglo reći i da su potpuno nedostupni za namernike prosečnih primanja. Kao i većina najatraktivnijih destinacija, i Santorini je prepun klasičnih zamki za turiste, pre svega restorana u kojima je potrebno izdvojiti dvocifren iznos u evrima za jedno piće ili čak trocifren za ručak, ali su oni uglavnom pozicionirani oko glavnih ulica, trgova i drugih tačaka gde se očekuje najveći priliv turista. Već malo dalje od najveće gužve mogu se naći lokali sa sasvim pristojnim cenama, pa i prilično jeftini, i to čak ne u nekim zavučenim sokacima nego i sa lepim pogledom na more i gradsku panoramu.





Isto važi i za suvenire, od kojih su najpopularniji predmeti od keramike i nakit od crnog vulkanskog kamena, ali je ostala ponuda praktično ista kao u ostatku grčke. Od lokalnih proizvoda poznata su vina, maslinovo ulje i sveže grožđe, koje ulični prodavci nude na svakom koraku. Ipak, u gastronomiji omalenog ostrva poput Santorinija ne treba ni očekivati nešto potpuno drugačije u odnosu na njegovo šire okruženje.





Ono što na Santoriniju stvarno jeste papreno skupo je smeštaj, a to se već i letimičnim pogledom na hotele i apartmane lako može zaključiti. Cena noćenja u najjeftinijem apartmanu u Firi bar dvostruko je viša od prosečne cene hotelskog pansiona u nekom manje izvikanom grčkom letovalištu, dok u Iji treba računati i na još veće iznose... Ko želi luksuz, mora biti spreman i da ga plati. Pa opet, i kod smeštaja je moguće proći znatno jeftinije ako se isti traži na manje atraktivnoj istočnoj strani ostrva, gde su cene ipak približnije proseku u ostatku Grčke...





Ali, i pored visokih cena, uličice Fire i Ije prilično su žive, čak i onim danima kad nema kruzera sa azijskim turistima koji prosto preplavljuju atraktivne lokalitete poput mrava... Na najfotogeničnijim mestima mogu se videti i redovi onih koji čekaju da ih neko uslika za uspomenu na posetu dugo sanjanom ostrvu, ali se mermernim pločnicima ipak može sasvim opušteno prošetati. A upravo ta tipična grčka opuštenost gradi jednu vrlo prijatnu atmosferu, za koju su bele kućice i plavi horizonti na kraju krajeva samo kulisa...




Osnovna pitanja koja se nameću potencijalnim putnicima na Santorini su isplati li se tamo odlaziti ako već ne spadamo u onaj najbogatiji deo svetske populacije, i ako se već isplati, koliko vremena je dovoljno za takvu ekskurziju? Odgovor na prvo pitanje je nedvosmisleno da, a na drugo... To već zavisi od naših afiniteta i načina na koji volimo da provodimo svoje slobodno vreme. Nekome koga interesuju samo gradići i lokacije za lepe fotografije može biti dovoljno i jedan ili dva dana, ali kad se uzmu u obzir svi mogući izleti na ostrvu i oko njega nakupilo bi se tu sasvim dovoljno sadržaja za jedan ceo prosečan godišnji odmor...





U svakom slučaju, Santorini je mesto koje vredi videti uživo i vredi preporučiti drugima da ga posete, ako im se ikad ukaže prilika. Sigurno mu se vredi i vraćati, a to ćemo morati da utvrdimo neki drugi put...



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:



Нема коментара:

Постави коментар