16. 9. 2019.

Srbija hoda! Dan pešačenja 2019.


Srbija je mimo sveta po mnogo čemu, pa nije čudno ni da se Dan pešačenja u Srbiji održava mesec dana ranije nego u ostatku sveta gde se praktikuje ova manifestacija. Planinarski savez Srbije realizuje ovu akciju treću godinu zaredom, i umesto da je već posle prve godine neko priznao i ispravio grešku (koju su mnogi odmah primetili), i dalje se kao Dan pešačenja umesto 15. oktobra forsira 15. septembar, samo bez prefiksa "Međunarodni". Svetsko, a naše! No, zavrzlama oko datuma nije uspela i da pokvari ovu lepu ideju, a ovogodišnja brojka od 90 klubova i preko 17.000 pešaka zaista zvuči impresivno.

Treću godinu zaredom i planinarski klub "Borkovac" iz Rume obeležava Dan pešačenja (po kalendaru PSS), a i ove godine trasa staze vodila je Borkovačkom dolinom, po kojoj klub i nosi ime. Ovog puta broj učesnika akcije premašio je očekivanja vodičke ekipe, a na cifri od trista i kusur pešaka trebalo bi zahvaliti pre svega "nenastavnoj radnoj suboti" u školama Srbije, kojima je ostavljen izbor da izvedu decu u šetnju u prirodi, ili da ih maltretiraju na neki drugi način.

Javnom pozivu odazvale su se skoro sve osnovne škole, koje su kao svoje predstavnike poslale odeljenja viših razreda, a koliko god da su deca jedva dočekala da ne budu u školi videlo se i da im je protezanje nogu palo kao čista tortura, ali su istini za volju i neki nastavnici delovali kao da su poslati na pešačenje pod pretnjom vatrenim oružjem...

Deo grupe na centru Rume




Ali, skrivene lepote sremske ravnice većini su do kraja uspele da promene utisak. Kao omiljeno rumsko izletište, Borkovačka šuma i jezero su bili poznati svima, ali je tokom šetnje većina imala prilike da vidi i neka za sebe potpuno nova mesta.

Borkovački potok
Borkovačko jezero


Doduše, oni koji su hteli da slušaju vodiče mogli su da čuju i neke zanimljivosti vezane za lokalitete uz stazu, ali je nekima očigledno bilo zanimljivije nekakvo zaurlavanje sa zvučnika mobilnih telefona... Možda kao neko ko je u tim godinama uveliko vrteo kasete Mejdena, Gansa i Metalike nisam relevantan da sudim, ali u poređenju sa ovim zavijanjem koje slušaju današnje generacije sve ono dens smeće koje su moji vršnjaci slušali devedesetih zvuči mi kao visoka umetnost... Čast izuzecima, ako ih ima.







Što se tiče usputnih lokaliteta, verovatno je svima najzanimljivija bila deda Đurina vodenica, najstarija sačuvana vodenica u Vojvodini, sa lepo uređenim salašem koji danas pripada vinariji Komuna, koja nažalost već godinama nikako da se odluči da li želi da prima posetioce ili ne, pa je uprkos izuzetno prijatnom ambijentu dobrodošlica uvek takva da se nikome ovde ne zadržava predugo... Izjava dana: "To nisu gosti, to su planinari"... A planinari, kao što znamo, nisu ni ljudi, pa ne mogu ni da probaju vino "jer se čuva za goste"... Neki "ugostitelji" jednostavno ne umeju da iskoriste ni kad im trista (i to najavljenih) duša bukvalno dođe na noge. Njihova šteta.


Deda Đurina vodenica, spomenik kulture iz 1800. godine




Osveženje, u svakom smislu, napravili su berači sa Al Dahrine plantaže, koji su počastili decu svežim jabukama prebačenim preko žice. Jedna, dve gajbe takvom gigantu ionako neće faliti. Gde ima, nek se i prosipa, zato i ima. Taman kad su pešaci počeli da se žale na vrućinu, prašinu, umorne noge, tek ubrano voće došlo je kao lek za sve.






Ipak, oni koji su na sav glas kukali da im je krug od desetak kilometara oko jezera bio predugačak bili su u manjini, mada me iskreno ni ostali učenici nisu baš ubedili da većina današnje omladine nije njanjava, kilava i nezainteresovana za sve što im nije unapred potpuno sažvakano. Ali hteli to da priznaju ili ne, mnogima se pešačenje po svemu sudeći dopalo, pa ćemo se možda videti i u nekoj drugoj prilici. To bi bilo lepo.






U suštini, da li je Dan pešačenja 15. septembra ili 15. oktobra nije toliko ni bitno. Na kraju krajeva, kad se već u Srbiji slave dve Nove godine, zašto ne bismo imali i dva Dana pešačenja? U svakom slučaju, ovakve akcije koje promovišu aktivnosti u prirodi ali i lokalne lepote, bilo bi lepo s vremena na vreme i ponoviti. Ako postoji prilika, svaki dan može biti Dan pešačenja.



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:



Нема коментара:

Постави коментар