4. 3. 2019.

Prvi put u Inđiju na trejl


Za treking i trejl trke može se slobodno reći da su se kod nas već odomaćile, kako u planinama tako i u ravnici. Ipak, ogromna većina organizatora ovakvih manifestacija trudi se da ih organizuje isključivo u letnjim uslovima, dok se mali broj odlučuje za koliko-toliko stabilne meteorološke prilike duboke zime. Samo oni najhrabriji, kako među organizatorima tako i među trkačima, u stanju su da se uhvate u koštac sa uvek nepredvidljivom baba-Martom. U ovu potonju grupu od ovog marta ubraja se i Inđija trejl, čije je prvo (nadamo se ne i poslednje) izdanje održano prošle subote.

Zamišljen kao trka koja će razbiti monotoniju završnih nedelja najhladnijeg godišnjeg doba i prekratiti vreme od Šidskog novogodišnjeg maratona do početka treking sezone, Inđija trejl je naravno idejno čedo Železničara iz Inđije, koji nepravedno važi za "crnu ovcu" domaćeg trekinga. Možda takmičenja u njihovoj režiji nisu baš uvek bila besprekorno realizovana, ali daleko od toga da je ijedna njihova trka baš katastrofalno podbacila u organizacionom smislu, kako su to umeli da izvedu neki drugi.

Start - Lovačka kuća Inđija
...jošte živi...
Treking tim PK Borkovac Ruma sa nekoliko novih članova,
spremni za početak sezone

Pa ipak, nekako su Inđinčani češće nego drugi bili meta oštrih komentara, a ne jednom su i kažnjeni izbacivanjem iz zvaničnog treking kalendara, za propuste koje su i pre njih i posle njih mnogi drugi pravili i u mnogo većoj meri... Nekog drugog bi možda ovakav razvoj situacije pokolebao, ali ne i neumornog Vladu Banića, koji nam u godini u kojoj će znamenite Dunavske čarolije obeležiti dve decenije postojanja predstavlja Inđija trejl. Sudeći po utiscima, ali i odzivu učesnika (preko 200, iako trka nije imala nikakav rezultatski značaj), u pitanju je pun pogodak.






Osim Fruške gore, koja je poodavno najznačajniji centar planinskog trčanja i pešačenja na duge staze u ovom delu Evrope, Srem se teško može nazvati atraktivnom treking destinacijom. Pa opet, Inđija trejl je pravi dokaz da se i na ravničarskom terenu može napraviti izuzetno zanimljiva i prilično raznovrsna staza. Široke sremske oranice, ušuškane potočne doline, simpatično Jarkovačko (iliti Ljukovo) jezero, razbijeni šumarci i uređene Leje, verovatno ništa od toga nije prizor od koga zastaje dah, ali jeste vrlo simpatična staza kojom bi nekad vredelo proći i bez trkačkog povoda.




Most preko potoka Ljukovo


Manje zamerke kao što su jedna neupadljiva kontrolna tačka i par na prvi pogled slabije uočljivih skretanja, neće uticati na konačnu odličnu ocenu jer to i nisu pravi propusti već samo mesta za poboljšanje u nekom narednom periodu.

Potencijalno problematičan prelazak frekventnog puta Inđija - Novi Sad Železničari su uspešno obezbedili sopstvenim snagama kad se ugovorena policijska patrola nije pojavila na licu mesta, što je na terenu možda izgledalo malo traljavo ali svakako zaslužuje priznanje. Sve drugo što bi neko mogao zameriti (na primer, to što na startu nije intonirana državna himna, nije istaknuta zastava niti fotografija predsednika republike) bilo bi prosto sitničarenje.

Jarkovačko jezero (Jezero Ljukovo)


Škripi đeram...

Ukratko, prvi Inđija trejl ostaće u znaku sjajne atmosfere, vrlo dobre staze, lepe prirode, idealnih vremenskih uslova i - ovaca, što figurativnih crnih, što pravih belih; što uz put, što na simpatičnoj finišerskoj medalji. A to je manje-više sve što je i potrebno za dobru trku, i verovatno dobar pokazatelj da prvi Inđija trejl sigurno neće biti i poslednji...








A ako u međuvremenu poželimo samostalno da prošetamo ovim stazama, u tome nam može pomoći i trek velike staze:
https://www.wikiloc.com/trail-running-trails/indija-trejl-33784439



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:


Нема коментара:

Постави коментар