25. 11. 2018.

Memorijal Mihajlo Kampoš: Novembarska kiša na subotičkom pesku


Iako je nekima možda delovalo kao da je treking u Subotičkoj peščari stvar prošlosti, Memorijal Mihajlo Kampoš održan je i ove godine, po peti put. Možda na prvi pogled skromnije, ali nikako slabije organizovana akcija nego prethodnih godina okupila je sasvim dovoljno zaljubljenika (zaluđenika?) u pešačenje i trčanje u prirodi da se može reći da je uspela u potpunosti, pa će tako i oštro pero dežurnog zakerala biti mekše od subotičkog peska natopljenog novembarskom kišicom.

Turbulencije u subotičkom Spartaku uslovile su da ove godine staza u Subotičkoj peščari ne bude deo zvaničnog treking kalendara, po prvi put otkako ova planinarska disciplina postoji kod nas, što možda i ne bi zvučalo toliko strašno da Subotica nije upravo kolevka trekinga u Srbiji.

Ipak, preduzimljivi Zoki Vukmanov nije mogao da dozvoli da trekinga uopšte ne bude, pa je njegovo novo udruženje "Poželi želju" preuzelo organizaciju memorijala na svoja pleća, i uprkos smanjenom obimu staza i daleko manjem broju učesnika od prošlogodišnjeg, svojski je iznelo do kraja.



Šta reći o trekingu u Subotici a da to onima koji tamo nikad nisu bili ne zvuči kao prazne priče? Jednostavno, nekome ko obraća pažnju na svaki detalj teško mogu da se dese banalni propusti, a kad sve što treba funkcioniše kako treba, onda je lako sve to nadograditi da bude još bolje.

Bar je lako od mnoštva staza i stazica kroz peščaru napraviti odgovarajuću kilometražu po želji i potrebi, a svi oni organizatori kojima i pored markacija, putokaza, informativnih tabli i trekova učesnici lutaju van staze trebalo je da dođu u Suboticu i vide kako se sve to rešava najobičnijim najlonskim trakama.






Kontrolne tačke i okrepa takođe su organizovani bez greške, taman gde treba, taman šta treba i taman više nego koliko treba. Ključne reči: čaj sa limunom (ili rumom, ko je hteo dodatno enegetsko pojačanje, da ne kažem doping), žito sa šlagom (koje polako ali sigurno postaje zaštitni znak subotičkog trekinga) i 'leba, masti i aleve paprike, taman dovoljno ljute da zabride usne posle 24 kilometra na pesku, vetru i novembarskoj kišici.





Ovo izdanje subotičkog trekinga uvelo je i neke tehničke inovacije u merenju vremena, pa tako trkači nisu morali da overavaju kontrolne tačke već je to umesto njih radio čip unutar startnog broja. Nešto slično (ali samo delimično implementirano) viđeno je proletos na Fruškogorskom maratonu, a konkretno ova tehnologija, preuzeta od Balkanske trkačke lige, mogla bi u narednom periodu da postane standard i u trekingu, čime bi se i mnogo lakše otkrivala skraćivanja staza od strane onog bezobzirnijeg dela takmičara...






Poseban detalj su i vrlo lepo dizajnirane finišerske medalje, koje će svakako biti jedna draga uspomena svima koji su učestvovali na peskovitim stazama oko Subotice. Iako ovogodišnji memorijal nije imao pravi takmičarski značaj, Zoki i ekipa su ponovo postavili neke standarde koje će drugi morati dobro da se potrude da dostignu...






Sve u svemu, Subotičani su još jednom pokazali da treking da organizuju znaju, i što bi se reklo po vojvođanski - umu. Ali, da smo u to sumnjali, ne bismo valjda ni dolazili. Uvek velika očekivanja od subotičkog trekinga uvek se i ispune, pa i nadmaše, i nema razloga da sumnjamo da će tako biti i u budućnosti. Jedino što ostaje da se kaže na kraju je - vidimo se i dogodine, u zlatnom oktobarskom terminu. "Poželi želju", kažu Subotičani, pa eto jedne. Mada unapred znamo da će se ostvariti.



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

1 коментар:

  1. Hvala "kritičaru britkog pera" na iznetim utiscima. Korigovao bih tekst samo sa dve napomene, prva, učesnici nisu imali čip (ovaj put) što ne znači da ga neće imati dogodine, jer mi svake godine napredujemo korak po korak, i druga stvar, pomenuti treking dogodine u oktobarskom terminu ipak nema veze sa manifestacijom koju organizuje Udruženje Poželi želju. Blagovremeno ćemo obavestiti sve zainteresovane o terminu 2. SU trek&traila

    ОдговориИзбриши