5. 9. 2018.

Šta sve možeš na Kefaloniji za nekoliko dana (kratki vodič)


Kao najveće ostrvo Jonskog mora, Kefalonija važi i za jednu od najposećenijih destinacija Grčke. Za to je verovatno najzaslužniji lepo izbalansiran odnos prirodnih lepota, istorijskih vrednosti i turističkih sadržaja, što Kefaloniju čini možda i najboljim presekom svega što Jonska ostrva imaju da ponude posetiocima. Pa ipak, za srpske turiste ovo ostrvo još uvek predstavlja relativnu egzotiku, a tim pre ga treba posećivati i otkrivati...

Istorija i arheologija

Kefalonija se pod ovim imenom pominje još pre naše ere, a njeno ime vezuje se za mitskog vladara Kefalosa (čije ime bukvalno znači "glava"), koji je prema legendi dobio ovo ostrvo kao nagradu za ratne zasluge i na njemu zasnovao veliku porodicu iz koje je potekao i Homerov junak Odisej.

Međutim, jako je teško razlučiti koliko su legende ukorenjene u stvarnoj istoriji, budući da najraniji pomeni ovo ostrvo nazivaju Samos (što ne treba pomešati sa današnjim Samosom koji se nalazi na potpuno drugom kraju Grčke, u Egejskom moru), a neke teorije u Kefaloniji čak prepoznaju Homerovu Itaku, umesto današnje Itake koju od Kefalonije deli moreuz širok jedva četiri kilometra.





S obzirom na konstantnu tradiciju naseljavanja ostrva dugu više hiljada godina, Kefalonija predstavlja pravu istorijsku riznicu u grčkim, pa i evropskim okvirima. Mnogobrojni arheološki lokaliteti se možda ne svrstavaju u najznačajnije spomenike svojih perioda, ali sama činjenica da se na ovako relativno malom prostoru mogu videti ostaci najrazličitijih epoha, od praistorije, preko Mikenske civilizacije, Rimske imperije, Vizantije, Otomanskog carstva, Mletačke republike i Britanskog Komonvelta do današnjih dana, čini Kefaloniju vrlo zanimljivom za ljubitelje istorije i arheologije.




Među najznačajnije i najbolje očuvane istorijske spomenike svrstavaju se mletačke tvrđave Kastro i Asos, obe iz XVI veka, od kojih ova druga važi za jedno od najvećih utvrđenja u celoj Grčkoj. Na ostrvu postoji i nekoliko arheoloških lokaliteta od kojih treba istaći mikenski tolos otkriven 1991. godine (koji se smatra za najveće arheološko otkriće u Grčkoj u poslednjih nekoliko decenija) i rimsko groblje otkriveno 2006. godine, koji sugerišu da na Kefaloniji postoji još arheološkog blaga koje tek treba da bude pronađeno.

Utvrđenje u Asosu


U novijoj istoriji ističe se jedinstven slučaj sukoba italijanske i nemačke vojske tokom II svetskog rata, poznat i kao "masakr divizije Akvi", u kom su Nemci tokom septembra 1943. godine, u pokušaju da spreče kapitulaciju Italijana (koji su Kefaloniju držali pod svojom okupacijom), ubili preko 6000 italijanskih vojnika. Ovaj mračni događaj poslužio je kao istorijska podloga romana (a kasnije i filma) "Mandolina kapetana Korelija", koji se smatra najpoznatijim delom fikcije inspirisanim Kefalonijom.



Arhitektura

Kao i ostala Jonska ostrva, i Kefalonija je vrlo trusno područje, ali za razliku od nekih drugih sredina ovde se razvoj arhitekture u smeru veće seizmičke sigurnosti nije odvijao nauštrb estetike, pa tako čak i zgrade građene poslednjih godina imaju tipičan šarm grčkog primorja. 

Kad se govori o arhitekturi, trebalo bi znati da je u katastrofalnom zemljotresu 1953. godine najveći deo ostrva praktično sravnjen sa zemljom (pošteđeni su ostali samo samo krajnji sever i mali broj najstabilnijih građevina), pa je tako najveći deo današnjeg arhitektonskog fonda Kefalonije mnogo mlađi nego što na prvi pogled deluje.

Argostoli




Glavni grad i administrativni centar ostrva je Argostoli, smešten u malom zalivu u južnom delu ostrva. Argostoli je tipičan lučki gradić, čijem simpatičnom izgledu mnogo više doprinosi specifičan geografski položaj nego njegova arhitektura. Planski je izgrađen krajem XVIII veka, ali je vrlo mali broj građevina iz tog vremena preživeo bombardovanje u II svetskom ratu i zemljotres 1953. godine.

Kameni most u Argostoliju
Obelisk
Svetionik Fanari


Značajni arhitektonski simboli grada su kameni most preko zaliva, prvobitno konstruisan od drveta 1813. godine a u narednim decenijama prezidan od kamena, zatim kameni obelisk podignut u spomen prve izgradnje mosta (za koji kažu da je jedina struktura koja je netaknuta preživela sva razaranja grada), kao i neoklasični svetionik Fanari kružne osnove, možda i najpoznatija građevina na ostrvu, koji su 1829. godine izgradili Britanci, a posle zemljotresa 1953. godine morao je da bude rekonstruisan u potpunosti.

Mala zanimljivost nevezana za arhitekturu Argostolija - jedan od gradova pobratima glavnog grada Kefalonije je i naš Šabac.

Fiskardo





Skoro svako naselje Kefalonije interesantno je na svoj način, ali se posebno ističu još dva gradića na severu ostrva. Fiskardo, nekadašnje ribarsko selo, danas je turistički centar severnog dela Kefalonije, dok živopisni Asos izgleda više kao scenografija za neki gusarski film nego kao stvarno naseljeno mesto... Oba mesta su toliko sićušna da se mogu protrčati za jedva par desetina minuta, ali i toliko šarmantna da se u njima može uživati satima...

Asos





Prirodne lepote

Najveći adut turističke ponude Kefalonije su izuzetne prirodne vrednosti. Ostrvo je izrazito brdovito, sa nekoliko pravih planina od kojih je najveća Enos, čiji najviši vrh Megas Soros sa svojih 1628 metara nadmorske visine predstavlja najvišu tačku čitavog jonskog ostrvlja. Kao dom nekoliko endemskih vrsta četinara i poludivljih konja, planina Enos je zaštićena kao nacionalni park.

Planina Enos

Megas Soros (1628 m.n.v.)

Plaže Kefalonije nadaleko su čuvene. Najatraktivnije i najposećenije plaže su Mirtos i Petani na zapadnoj obali, sa specifičnim jonskim plavetnilom, kao i Ksi, u južnom delu ostrva, koja je poznata po crvenom pesku i liticama od sive gline koju neki smatraju lekovitom. Plaže na jugu su generalno povoljne za porodice sa manjom decom zbog vrlo postepenog pada terena, zbog čega na nekim plažama dubina vode čak i na nekoliko stotina metara od obale jedva dostiže do pojasa.

Mirtos
Petani
Avitos
Ksi


Zbog strmih i divljih litica većeg dela ostrva plaža na Kefaloniji ima srazmerno manje u poređenju sa nekim drugim ostrvima Jonskog mora, ali je zato i većina prilaza obalama dobro uređena za turiste. Među retke izuzetke ubraja se plažica Kato Lagadi, biser skriven među kamenim gromadama, do koje se može doći samo spuštanjem niz strme i oštre stene, što je za nekoga dodatno uživanje a za nekoga možda muka, ali koja itekako vredi.

Kato Lagadi


Nezaobilazna atrakcija za sve posetioce Kefalonije je i podzemno jezero Melisani, gde su po predanju živele nimfe. Kristalno prozirni bazen nastao mešanjem slane i slatke vode na pojedinim mestima dostiže dubinu i do 30 metara, dok najjači utisak jezero ostavlja u podne, kada zraci sunca padaju kroz veliki otvor u tavanici pećine direktno na površinu vode.

Podzemno jezero Melisani





Kefalonija je takođe poznata i po raznovrsnoj vodenoj fauni, gde ni foke i delfini nisu retkost. Ipak, životinjska vrsta koja čini simbol Kefalonije je takozvana glavata kornjača ili Carreta carreta. Ove kornjače žive u moru između Kefalonije i Zakintosa, ali se za vreme parenja povlače uz kopno, a ženke potom polažu jaja u pesku na južnim obalama ostrva, neretko i na uređenim plažama.

Kažu da je najbolje vreme za posmatranje kornjača jul, kada se odvijaju parenje i polaganje jaja, dok mladunci napuštaju jaja i odlaze u more tokom oktobra, po pravilu pod okriljem noći. Mi smo se sa kornjačama mimoišli za par nedelja, pa smo morali da se zadovoljimo samo pogledom na ograđena gnezda i plišane i keramičke "glavonje" u prodavnicama suvenira...

U kornjačinom gnezdu




Smeštaj

Agencije koje organizuju letovanje na Kefaloniji uglavnom smeštaju turiste u mestu Lasi, u blizini glavnog grada, gde se ujedno i nalazi najveća koncentracija smeštajnih kapaciteta na ostrvu, međutim prenoćište je (po manjoj ili većoj ceni) moguće naći praktično u bilo kom naselju.



Za razliku od nekih drugih Jonskih ostrva (naročito obližnje Itake i zapadne obale Lefkade), "divlje" kampovanje je na Kefaloniji praktično nemoguće; nakon nekoliko velikih požara poslednjih godina, ovde se zabrana slobodnog kampovanja (a posebno loženja otvorene vatre) sprovodi rigoroznije nego drugde u Grčkoj.

Sa druge strane, na ostrvu postoje dva uređena kampa - Karavomilos i Argostoli, koji za relativno male pare u poređenju sa klasičnim smeštajem pružaju sasvim pristojne uslove za boravak u sopstvenom ili iznajmljenom šatoru: hladovinu, obližnju plažu, parking, restoran, čist toalet, tuš sa toplom vodom, kuhinju sa frižiderom, priključke za struju...

Kamp Argostoli



Kretanje po ostrvu

Od Argostolija ka drugim gradovima Kefalonije postoje stalne autobuske linije (čak i lokalni trajekt između istočnog poluostrva Paliki i glavnog dela ostrva), ali je za obilazak najvećih atrakcija automobil ipak neophodan.

Ukoliko dolazite sopstvenim automobilom korisno je znati da se u Grčkoj od skoro priznaje srpska vozačka dozvola (plastična), zeleni karton nije potreban (ali jeste za tranzit kroz Makedoniju!), a uz standardnu opremu u automobilu je obavezan i aparat za gašenje požara, nebitno da li je u automobil ugrađen gas ili ne.

Vozači koji koriste gas trebalo bi da znaju da mogu da ga natoče samo na jednoj jedinoj pumpi na ostrvu - Elin LPG, na oko 20 kilometara od Argostolija na putu ka mestu Poros. Cene goriva su inače nešto više nego drugde u Grčkoj, zbog povećanih troškova transporta preko mora.





U Grčkoj se tokom dana farovi obavezno drže isključeni, a važno je napomenuti i da je prvenstvo prolaza u kružnom toku (kojih ima nekoliko u i oko glavnog grada) obrnuto nego kod nas: vozač koji ulazi u kružni tok ima prvenstvo u odnosu na one koji su već u raskrsnici, koji su dužni da ga propuste.



U odnosu na Lefkadu i Krf, putevi na Kefaloniji su širi, prohodniji, sa novijim i boljim asfaltom, pa je vožnja daleko prijatnija, pa čak predstavlja i pravo uživanje. Jedino treba obratiti pažnju na odrone i domaće životinje koje s vremena na vreme umeju da se nacrtaju na putu...




Iće i piće

Kuhinja Kefalonije ne razlikuje se preterano od onoga što nude druga Jonska ostrva. I ovde se meniji u restoranima oslanjaju najviše na morske specijalitete, aromatične salate i eventualno poneku đakoniju ovčijeg ili kozijeg porekla. Od brze hrane neizbežni su giros i suvlaki, mada se na pojedinim umesto klasičnih priloga koji idu uz ove grickalice služe kečap, senf i majonez... Za lokalni specijalitet važi takozvana kefalonijska pita sa mesom, koju ipak nismo imali priliku da probamo.



Od pića je naravno najzastupljenije vino. Autentična lokalna sorta je robola, suvo belo vino zaštićenog geografskog porekla čija proizvodnja je strogo regulisana, a količina ograničena. Pije se i lozova rakija, koju ovde zovu prosto raki, vrlo slična našoj ali nešto slabija (25-30% alkohola). Postoji i lokalno pivo (nazvano jednostavno Kefalonian Beer), u svetloj i crvenoj varijanti, koje se istini za volju ne može baš nazvati vrhunskim ali je za gašenje žeđi u toplim letnjim noćima više nego dobro.




Zabava i uživanje

Svakako najpopularniji način provođenja slobodnog vremena na Kefaloniji je uživanje na plažama, koje su dovoljno raznolike da zadovolje svačiji ukus. Popularna aktivnost je i ronjenje, a tu su i razna krstarenja u okolini ostrva. Ni ljubitelji planinarenja i pešačenja neće ostati uskraćeni, a po svemu sudeći popularan je i obilazak ruralne unutrašnjosti ostrva - u sedlu magarca.




U okolini glavnog grada takođe se nalaze i mesta za noćni izlazak, sa muzikom vrlo sličnom domaćoj Grand produkciji... Oni koje ovo interesuje možda ne bi trebalo da očekuju lude žurke kao na Zakintosu, ali buka iz jednog ovakvog kluba nas je držala budnim u kampu do duboko u noć. Očigledno popularan način ubijanja vremena je i "rakioke", koji predstavlja upravo ono kako mu ime zvuči - karaoke pod uticajem rakije...




Sve u svemu, u ponudi ostrva velikog i raznovrsnog poput Kefalonije i oni najprobirljiviji će naći nešto za sebe. Razuđenim obalama, morskim dubinama i prostranstvima prošaranim vinogradima i maslinjacima mogao bi se posvetiti čitav život istraživanja, ali je i nekoliko dana sasvim dovoljno za brzi pregled onog najbitnijeg što najveće ostrvo Jonskog mora nudi "na izvol'te", ili krije duboko u nedrima.

U eri sveopšteg nedostatka vremena, toliko je valjda i dovoljno. Ma koliko bilo premalo...



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

2 коментара:

  1. Анониман21/8/19 21:36

    Merkamo da idemo.
    Super recenija ������
    Pozdrav, Marko

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala, Marko! Pozdravite kornjače ako ih vidite, mi nismo uspeli... :)

      Избриши