Zvanično prva železnička pruga u Srbiji puštena je u rad 1884. godine na relaciji Beograd-Niš, a širina koloseka te pruge već je bila u standardu koji važi i danas. Međutim, pre nego što je međunarodnim dogovorom utvrđena jedinstvena širina koloseka od 1435 milimetara, širom Evrope (a i u nekim delovima današnje Srbije) postojale su različite pruge, uglavnom užeg koloseka.
Železnica uskog koloseka za redovan saobraćaj danas je stvar prošlosti, lokomotive i vagoni su postali muzejski eksponati, a od ukupno šest muzeja posvećenih isključivo železnici uskog koloseka u Evropi, jedan se nalazi i u Srbiji - Železnički muzej uzanog koloseka u Požegi.
Železnički muzej uzanog koloseka nalazi se odmah pored železničke stanice u Požegi. Formalno predstavlja deo Železničkog muzeja u Beogradu, ali zapravo je idejno čedo jednog čoveka - Stojana Stamatovića, dugogodišnjeg šefa požeške stanice, koji je većinu zbirke godinama sakupljao obilazeći napuštene železničke objekte i otpade, ali nažalost nije i doživeo svečano otvaranje muzeja u aprilu 1990. godine.
U sklopu muzeja nalazi se više od 500 autentičnih eksponata, od kojih su svakako najznačajniji lokomotive i vagoni, napravljeni za kolosek širine 600, 760 i 1000 milimetara. Zbirka broji ukupno deset lokomotiva, od kojih je osam izloženo u muzeju a dve se nalaze u turističkom kompleksu "Šarganska osmica" na Mokroj gori.
Lokomotiva "Rama" |
Najvrednija je svakako nemačka lokomotiva "Rama", proizvedena 1873. godine, koja predstavlja raritet svetskog značaja. "Rama" važi za jednu od najstarijih parnih lokomotiva u voznom stanju, a uz to je i jedini sačuvani primerak jedne od prvih serijski proizvedenih lokomotiva u svetu.
Ova lokomotiva saobraćala je po Bosni, po povlačenju iz službe dugo je bila parkirana na železničkoj stanici u Beogradu, a početkom šezdesetih godina prošlog veka garažirana je u Vrdniku, gde se nalazila sve do 1983. godine kada je premeštena u Požegu, gde je detaljno reparirana. Od tada do danas, Nemci su više puta nudili astronomske sume za njen otkup, ali na njihovu žalost "Rama" je ipak ostala u Srbiji.
Ova lokomotiva saobraćala je po Bosni, po povlačenju iz službe dugo je bila parkirana na železničkoj stanici u Beogradu, a početkom šezdesetih godina prošlog veka garažirana je u Vrdniku, gde se nalazila sve do 1983. godine kada je premeštena u Požegu, gde je detaljno reparirana. Od tada do danas, Nemci su više puta nudili astronomske sume za njen otkup, ali na njihovu žalost "Rama" je ipak ostala u Srbiji.
Lokomotiva "Kostolac" |
Lokomotiva "Kralj Srbije" |
Slično putešestvije doživela je i najstarija lokomotiva proizvedena na Balkanu, ručno sastavljena u bravarskoj radionici rudnika u Majdanpeku 1882. godine, koja se zvanično zove "Kralj Srbije" a nezvanično "Milan", po Milanu Obrenoviću koji je krunisan za srpskog kralja iste godine.
Uprkos raširenom mišljenju, prva balkanska lokomotiva nije vukla prvi srpski putnički voz, već je korišćena u internom saobraćaju u majdanpečkom rudniku. Odmah nakon izgradnje ove lokomotive u istoj radionici je po ugledu na nju napravljena još jedna, koja je nazvana "Natalija" po tadašnjoj kraljici Srbije; međutim, dok je "Milan" preko Beograda i Vrdnika na kraju dospeo do muzeja u Požegi, "Natalija" je svoj radni vek završila - u starom gvožđu...
Uprkos raširenom mišljenju, prva balkanska lokomotiva nije vukla prvi srpski putnički voz, već je korišćena u internom saobraćaju u majdanpečkom rudniku. Odmah nakon izgradnje ove lokomotive u istoj radionici je po ugledu na nju napravljena još jedna, koja je nazvana "Natalija" po tadašnjoj kraljici Srbije; međutim, dok je "Milan" preko Beograda i Vrdnika na kraju dospeo do muzeja u Požegi, "Natalija" je svoj radni vek završila - u starom gvožđu...
Lokomotiva Prvog partizanskog oklopnog voza |
Pored ove dve, sigurno najznačajnije lokomotive, zanimljive su i parnjača "Kostolac" (zbog dva dimnjaka prozvana i "Dvoglava aždaja"), proizvedena 1916. godine u dalekoj Filadelfiji, kao i lokomotiva Prvog partizanskog oklopnog voza, proizvedena 1923. godine.
U muzeju je izloženo i više vagona, od kojih treba posebno istaći blindirani salon-vagon austrougarskog cara Franca Jozefa iz 1897. godine, čiji enterijer je u ono vreme bio sinonim luksuza. A pored lokomotiva i vagona, tu su još i razna specijalna železnička vozila: radilice, dresine, probijači snega i slično, a tu su i autentične skretnice, okretnice, pružni prelazi, signali...
U muzeju je izloženo i više vagona, od kojih treba posebno istaći blindirani salon-vagon austrougarskog cara Franca Jozefa iz 1897. godine, čiji enterijer je u ono vreme bio sinonim luksuza. A pored lokomotiva i vagona, tu su još i razna specijalna železnička vozila: radilice, dresine, probijači snega i slično, a tu su i autentične skretnice, okretnice, pružni prelazi, signali...
Kopija stanične zgrade |
U sklopu muzeja izgrađena je i replika starinske stanične zgrade, po ugledu na stanicu u Preljini kod Čačka. Zgrada se sastoji od čekaonice, šalter-sale i dve kancelarije, koje su opremljene originalnim nameštajem i uređajima iz vremena uskih pruga, a služi i kao mini-galerija fotografija vezanih za istoriju železnice na ovim prostorima.
Iako je u evropskim i svetskim okvirima jedan od tek šačice muzeja svoje vrste, Železnički muzej uzanog koloseka u Požegi nije dovoljno poznat ni kod nas, a kamoli među turistima iz inostranstva. Šteta, s obzirom na to da poslednjih godina (naročito na zapadu) ima sve više zaljubljenika u vozove i železnicu, i to posebno u starinske kompozicije kakve se više ne viđaju na prugama, pa bi ovaj muzej mogao da postane značajan turistički adut Požege i celog ovog kraja, kao što je to već slučaj sa drugim evropskim muzejima železnice uskog koloseka.
Нема коментара:
Постави коментар