15. 9. 2018.

Železnički muzej uzanog koloseka u Požegi


Zvanično prva železnička pruga u Srbiji puštena je u rad 1884. godine na relaciji Beograd-Niš, a širina koloseka te pruge već je bila u standardu koji važi i danas. Međutim, pre nego što je međunarodnim dogovorom utvrđena jedinstvena širina koloseka od 1435 milimetara, širom Evrope (a i u nekim delovima današnje Srbije) postojale su različite pruge, uglavnom užeg koloseka.

Železnica uskog koloseka za redovan saobraćaj danas je stvar prošlosti, lokomotive i vagoni su postali muzejski eksponati, a od ukupno šest muzeja posvećenih isključivo železnici uskog koloseka u Evropi, jedan se nalazi i u Srbiji - Železnički muzej uzanog koloseka u Požegi.

Železnički muzej uzanog koloseka nalazi se odmah pored železničke stanice u Požegi. Formalno predstavlja deo Železničkog muzeja u Beogradu, ali zapravo je idejno čedo jednog čoveka - Stojana Stamatovića, dugogodišnjeg šefa požeške stanice, koji je većinu zbirke godinama sakupljao obilazeći napuštene železničke objekte i otpade, ali nažalost nije i doživeo svečano otvaranje muzeja u aprilu 1990. godine.





U sklopu muzeja nalazi se više od 500 autentičnih eksponata, od kojih su svakako najznačajniji lokomotive i vagoni, napravljeni za kolosek širine 600, 760 i 1000 milimetara. Zbirka broji ukupno deset lokomotiva, od kojih je osam izloženo u muzeju a dve se nalaze u turističkom kompleksu "Šarganska osmica" na Mokroj gori.

Lokomotiva "Rama"



Najvrednija je svakako nemačka lokomotiva "Rama", proizvedena 1873. godine, koja predstavlja raritet svetskog značaja. "Rama" važi za jednu od najstarijih parnih lokomotiva u voznom stanju, a uz to je i jedini sačuvani primerak jedne od prvih serijski proizvedenih lokomotiva u svetu.

Ova lokomotiva saobraćala je po Bosni, po povlačenju iz službe dugo je bila parkirana na železničkoj stanici u Beogradu, a početkom šezdesetih godina prošlog veka garažirana je u Vrdniku, gde se nalazila sve do 1983. godine kada je premeštena u Požegu, gde je detaljno reparirana. Od tada do danas, Nemci su više puta nudili astronomske sume za njen otkup, ali na njihovu žalost "Rama" je ipak ostala u Srbiji.

Lokomotiva "Kostolac"
Lokomotiva "Kralj Srbije"


Slično putešestvije doživela je i najstarija lokomotiva proizvedena na Balkanu, ručno sastavljena u bravarskoj radionici rudnika u Majdanpeku 1882. godine, koja se zvanično zove "Kralj Srbije" a nezvanično "Milan", po Milanu Obrenoviću koji je krunisan za srpskog kralja iste godine.

Uprkos raširenom mišljenju, prva balkanska lokomotiva nije vukla prvi srpski putnički voz, već je korišćena u internom saobraćaju u majdanpečkom rudniku. Odmah nakon izgradnje ove lokomotive u istoj radionici je po ugledu na nju napravljena još jedna, koja je nazvana "Natalija" po tadašnjoj kraljici Srbije; međutim, dok je "Milan" preko Beograda i Vrdnika na kraju dospeo do muzeja u Požegi, "Natalija" je svoj radni vek završila - u starom gvožđu...

Lokomotiva Prvog partizanskog oklopnog voza




Pored ove dve, sigurno najznačajnije lokomotive, zanimljive su i parnjača "Kostolac" (zbog dva dimnjaka prozvana i "Dvoglava aždaja"), proizvedena 1916. godine u dalekoj Filadelfiji, kao i lokomotiva Prvog partizanskog oklopnog voza, proizvedena 1923. godine.

U muzeju je izloženo i više vagona, od kojih treba posebno istaći blindirani salon-vagon austrougarskog cara Franca Jozefa iz 1897. godine, čiji enterijer je u ono vreme bio sinonim luksuza. A pored lokomotiva i vagona, tu su još i razna specijalna železnička vozila: radilice, dresine, probijači snega i slično, a tu su i autentične skretnice, okretnice, pružni prelazi, signali...

Kopija stanične zgrade




U sklopu muzeja izgrađena je i replika starinske stanične zgrade, po ugledu na stanicu u Preljini kod Čačka. Zgrada se sastoji od čekaonice, šalter-sale i dve kancelarije, koje su opremljene originalnim nameštajem i uređajima iz vremena uskih pruga, a služi i kao mini-galerija fotografija vezanih za istoriju železnice na ovim prostorima.





Iako je u evropskim i svetskim okvirima jedan od tek šačice muzeja svoje vrste, Železnički muzej uzanog koloseka u Požegi nije dovoljno poznat ni kod nas, a kamoli među turistima iz inostranstva. Šteta, s obzirom na to da poslednjih godina (naročito na zapadu) ima sve više zaljubljenika u vozove i železnicu, i to posebno u starinske kompozicije kakve se više ne viđaju na prugama, pa bi ovaj muzej mogao da postane značajan turistički adut Požege i celog ovog kraja, kao što je to već slučaj sa drugim evropskim muzejima železnice uskog koloseka.





Ali, i pored skromne infrastrukture i praktično nikakvog marketinga, Železnički muzej u Požegi je za svaku preporuku, bili strastveni ljubitelj vozova ili ne. I to ne samo kao usputna stanica.



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:

Нема коментара:

Постави коментар