4. 2. 2022.

Trebević: Zimske razglednice sa olimpijske planine kontrasta


Od četiri sarajevske olimpijske planine, Trebević je najlakše potceniti.

Dok Jahorina i Bjelašnica već duže vreme grade imidž mondenskih skijališta a Igman je više legenda nego stvarna planina, Trebević se često smatra za obično izletište - svojevrsnu sarajevsku Avalu - pogotovo otkako je pre nekoliko godina obnovljena žičara kojom se iz strogog centra za samo desetak minuta stiže do planinskih vidikovaca.

Ali, Trebević je mnogo više od pukog mesta za predah od gradske vreve. To je planina sasvim dostojna poštovanja, prepuna kontrasta - istovremeno pitoma i surova, uređena i netaknuta, opuštena ali i nimalo naivna...


Kontrast je odlika Trebevića od pamtiveka.

Planina najbliža Sarajevu bila je poprište najsvetlijih, ali i najmračnijih epizoda istorije današnjeg glavnog grada Bosne i Hercegovine, o čemu svedoči i samo njeno ime, izvedeno od staroslovenske reči "trebevište" koja je označavala žrtvenik. Vekovima nakon Slovena, u iste jame u kojima su ljudi žrtvovali zveri neke drugačije zveri žrtvovale su ljude... Ali te slike već nisu za razglednice...

Idiličniji prizori ređali su se u međuvremenu. Tokom XIX veka na Trebević su posebnu pažnju obratili Austrougari, koji su prvo gradili utvrđenja na njegovim vrhovima a zatim staze za uživanje u njegovim šumama.







Vrhunac slave ova planina doživela je 1984. godine, kada je na njenim padinama održan deo takmičenja u sklopu Zimskih olimpijskih igara. Tada je ovaj grad prvi put dospeo na svetski glas, nepunu decenije pre nego što će ponovo dospeti na naslovne strane po nekim mnogo krvavijim temama...

Ožiljci rata i dalje su vidljivi na Trebeviću, na urušenim planinarskim domovima, fragmentima nekada čuvene bob staze, ograđenim delovima šume za koje lokalci tvrde da su još uvek minirane...




Ali, umesto u prošlost, Trebević gleda u sigurnu budućnost. Obnovljena žičara samo je još više učvrstila popularnost njegovih izletišta, i to ne samo među Sarajlijama, a nedavno je otvorena i ferata Bijela stijena, na radost obožavatelja adrenalinskih aktivnosti u prirodi iz čitavog regiona.

Uspon na Trebević via normale moguć je iz više pravaca, a u zavisnosti od afiniteta i spremnosti planinari najčešće biraju ili grebensku stazu koja vodi praktično iz samog Istočnog Sarajeva ili neku od blažih, lepo markiranih i obeleženih šumskih staza sa severne strane planine, koje su u zimskim uslovima sa dosta snega verovatno bolje rešenje.



Bijela stijena
Obična sajla, nije ferata

A sa koje god strane mu prišli, greben Trebevića je ono najlepše što ova planina može da pruži ljubiteljima aktivnog odmora u prirodi.

Prelepe panorame, lagano balansiranje po stenama i neizbežni hladan povetarac...







Pa ako su samo nekoliko stotina metara niže bašte kafića pune onih koji se nikad neće pomučiti da stignu do vrha planine, na uskom bilu još uvek vlada onaj neuhvatljivi mir usamljenosti visoko iznad svakodnevice.

Dve dijametralno suprotne slike udaljene samo par kilometara vazdušnom linijom i hiljadu svetlosnih godina duhom.








Ako Trebević i gledamo kao obično izletište, onda gradu koji ima takvo izletište treba samo zavideti.

Krenuti iz velegrada i već desetak minuta kasnije biti na planinarskoj stazi, privilegija je koju nemaju mnogi. To mogu da potcenjuju samo oni koji tako nešto nemaju, a voleli bi...


 

1 коментар: