23. 6. 2018.

Temska - dragulj koji nestaje


Priroda Srbije prepuna je nedovoljno poznatih i nedovoljno istraženih mesta koja zavređuju mnogo veću pažnju od one koju imaju.

Jedan takav skriveni biser nalazi se na svega dvadesetak minuta vožnje od Pirota: selo Temska koje u svojoj neposrednoj blizini krije pregršt zanimljivih i vrednih lokaliteta koje zaista vredi videti.


Mada mu današnji značaj to ne sugeriše, selo Temska jedno je od najstarijih u pirotskom kraju - u istorijskim izvorima prvi put se pominje u XVI veku, kao naselje koje je postojalo već početkom XV veka, u pograničnoj zoni države despota Stefana Lazarevića prema bugarskim zemljama. Još pre toga, na liticama iznad reke Temštice stajao je utvrđeni grad Temac, koji je početkom XV veka razoren a danas njegovi ostaci gotovo i da ne postoje...

O nekadašnjem značaju Temske svedoči još samo njena površinska veličina, ali je to danas jedno opustelo i oronulo selo kojem najviše života uliva put Pirot-Knjaževac, kojim se pristupa skijalištima na Staroj planini kod Babinog zuba, a od centra sela odvaja se uzan asfaltni put duž Temštice do još zavučenijeg sela Topli Do duboko u nedrima Stare planine.

Na nepuna dva kilometra ovim putem nailazi se na manastir Temska, posvećen Svetom Đorđu.




Prema predanju, manastir Temska svrstava se među bogomolje sa najdužom tradicijom u Srbiji. 

Današnja crkva podignuta je u XVI veku na mestu srušene starije crkve, koju su tri veka ranije podigla braća Dejanovići (iliti Dragaši) na temeljima još starijeg hrama koji je po legendi postojao na ovom mestu još od XI veka.

Istorija nije upamtila ime ktitora današnje crkve, ali jeste igumana Partenija koji je obnovio manastir posle turskog pustošenja krajem XVII veka. Česma podignuta tim povodom još uvek stoji u porti.

Činjenica da je slabo poznat u najširoj javnosti spasla je ovaj manastir od komercijalizacije koja nažalost sve više pogađa slične spomenike širom Srbije, pa je tako ovde moguće osetiti onaj svečani mir primeren ovakvim mestima mnogo bolje nego u nekim daleko čuvenijim srpskim manastirima.









Manastirska crkva pripada moravskoj graditeljskoj školi, a iako je podignuta u poznoj fazi ovog stila mnogo je jednostavnije i rudimentarnije izvedena od nekih starijih (svakako i poznatijih) primera ovakve arhitekture.

Omalena crkva je vrlo skladna i ljupka, mada istini za volju ne i toliko posebna u arhitektonskom smislu koliko ističu neki prikazi na internetu...

Naročito je zanimljiv podatak da su konaci očuvani u autentičnom obliku iz XVII veka, što manastirskoj porti daje poseban duh nekog davno prošlog vremena...







Uzvodno na sever, Temštica dubi kanjon koji neki zovu i "srpski Kolorado" - stenovite litice koje oivičuju reku na pojedinim mestima dostižu visinu i od čitavih dvesta metara, a utisku doprinosi i specifična crvena boja kamena i zemlje.

Lokalci kažu da je Temštica ribolovački raj, a tu je i malo odmaralište uz akumulaciju danas napuštene mini hidroelektrane Temac, ali oni dovoljno hrabri mogu se okupati i u nekom od mnogobrojnih virova u kojima voda dostiže dovoljnu dubinu za pravo plivanje.

Splet sićušnih pritoka možda je i zanimljiviji od glavnog toka: na više mesta se skoro uz sam asfaltni put nalaze impresivni vodopadi, praktično na dohvat ruke a opet dovoljno ušuškani da ih mogu pronaći samo oni najradoznaliji.









Okolina Temštice obiluje i zanimljivim mestima za ljubitelje pešačenja i planinarenja, od zavučenih staza kojima se ređe ide do skrivenih vidikovaca za koje ne znaju mnogi.

Najpoznatiji vidikovac ovog kraja je Tumba, sa kojeg se pruža neverovatan pogled na dolinu Temštice. Ali, to što je ovaj vidikovac poznat ne znači i da je do njega lako doći - do vrha litice vodi planinarska staza na kojoj potrebno pokazati i malo penjačkih veština, a samo stajanje na ivici nije za one koji se plaše visine...








Nažalost, ova prirodna izuzetnost najpoznatija je po tome što - nestaje...

Kao i mnoga naselja slične veličine i položaja, i Temska se iz godine u godinu sve više smanjuje. U manastiru danas žive samo dve monahinje. Današnja Temštica jedva je trećina onoga kako je ta reka izgledala do kraja sedamdesetih godina prošlog veka, kada je većina toka skrenuta ka hidroelektrani na Zavojskom jezeru.

Gornji tok iste reke, koji se naziva Toplodolska reka, poslednjih godina se provlači po novinskim naslovima po borbi lokalnog stanovništva protiv krupnog kapitala koji je namerio izgradnju mini hidrocentrale u njenom koritu, čime bi količina vode u donjem toku Temštice (koja se danas maltene može pregaziti) bila dodatno smanjena... Ali, to je već tema za posebnu priliku...






Okolina Temske i Temštice samo je jedan mali deo prostranstva Stare planine, ali se po tome koliko zanimljivosti krije može meriti sa mnogim daleko popularnijim destinacijama prirode Srbije.

Ono što nama ostaje jeste da ovaj komad lepote posetimo dok još uvek nije prekasno za to.

Nadamo se da će za to biti dovoljno vremena, makar onoliko koliko se mi pitamo...



Нема коментара:

Постави коментар