22. 10. 2019.

Poslednji krug na Grzi


Za pet godina postojanja Treking lige Srbije, završnica ovog takmičenja uvek se odvijala na stazama Južnog Kučaja, u okolini izletišta Grza kod Paraćina. Tako je i finalno kolo ove godine održano u bajkovitim kučajskim šumama, ali nažalost, moguće je da je poslednji krug ovogodišnjeg ciklusa Treking lige Srbije ujedno i poslednji krug ovakvog takmičenja na Grzi...

Za domaće planinare i trkače, Grza je bukvalno sinonim Treking lige Srbije. Ne samo zato što je trka na Kučajskim planinama oduvek bila deo kalendara ovog takmičenja, i ne samo zato što je uvek bila na samom kraju sezone pa su se tu uvek odvijale najžešće borbe za plasman, nego pre svega zato što je ovo od samog početka bilo kolo kojem se malo toga moglo zameriti, i treking staza koja se s punim pravom svrstavala među najlepše, ali i najteže u Srbiji. Na Grzi su rešavane sezone, proglašavani šampioni, ostavljalo se srce na terenu, vojevane su ljute bitke, ali je posle svega uvek bila i najbolja žurka, na kojoj se više nije pitalo ko je iz kog kluba, ko je skupio koliko bodova i ko je prešao koliko kilometara.







Ni ovogodišnje kolo na Grzi ne bi ni po čemu bilo izuzetak, da već sada nije poznato da se sledeće godine ova trka - neće održati. Iz razloga koje oni znaju najbolje, Paraćinci su odlučili da se za sledeću sezonu ni ne kandiduju za organizaciju kola Treking lige Srbije, a ova atraktivna staza neće se naći ni u drugim takmičarskim kalendarima Planinarskog saveza Srbije. Pa ipak, ovo je bio samo razlog više za uživanje na uvek zanimljivim planinskim terenima oko Grze.






A kao prava labudova pesma (ako to zaista i jeste), poslednje kolo na Grzi ostaće upamćeno možda i kao najlepše od svih dosadašnjih. Iako je trka svake godine bila u istom terminu, kao da nikad do sada jesenje boje nisu bile toliko žive, sunce toliko blistavo, a pogledi sa vrhova i grebena toliko moćni... I kao da usponi nikad nisu bili teži, spuštanja toliko duga, a trčanje toliko naporno i toliko ispunjavajuće u isto vreme...







Trideset i kusur kilometara i pet i kusur sati kasnije (neko i manje, neko i više), krug se zatvara. Osećanja su pomešana. Ponos i tuga, praznina i ispunjenost. Veselje sa gorkastim ukusom u grlu. Za nama ostaju prostranstva ispresecana markiranim stazama koje sledeće godine možda neće ugostiti najbolje trekere Srbije, ali hoće voditi još mnoge ljubitelje prirode do šumovitih i golih vrhova Kučaja.






Poslednjim krugom na Grzi zatvara se jedno poglavlje domaćeg trekinga, nastupa kraj jedne ere. Ali svaki kraj uvek je i novi početak. Liga je preležala najbitnije dečije bolesti, izvedena je na pravi put, i to mnogo zahvaljujući Paraćincima i njihovoj organizaciji. Vreme je za neke nove staze, neke nove trke i neka nova mesta koja će donositi takmičarske zaplete i rasplete, uzbuđenja i razočaranja. Čast da zatvori sledeću sezonu pripašće Kablaru, koji je ove godine zablistao u debitantskom izdanju, i nema sumnje da će opravdati poverenje svih nas. Ali etalon odlične staze i dobro organizovanog kola Treking lige Srbije uvek će biti samo jedan...







Napuštajući Grzu, bogatiji za nove medalje, šampione ili samo još jednu "recku" u trekerskoj biografiji, znamo da to nije poslednji put. Možda ovo i jeste rastanak od trekinga na Kučajskim planinama, možda nas u ove krajeve više neće dovoditi trka za bodovima, ali definitivno nije zbogom.







Postoje mesta koja možemo da posetimo jednom i da ih odmah zaboravimo, a onda postoje ona koja nam se uvuku duboko pod kožu i kojima ćemo se uvek vraćati, ili će se ona vraćati nama. U kojoj od te dve grupe se nalazi Grza, nema nikakve dileme. Zato je ovo samo doviđenja. I to do skorog viđenja!



DOPADA VAM SE OVAJ TEKST? PRATITE BLOG perpetuuM Mobile I PREKO FACEBOOKA:



Нема коментара:

Постави коментар