21. 6. 2014.

Prvi dan leta na Carskoj bari (Vojvođanska treking liga 2014)


Najbolji način da čovek provede letnji dan je u prirodi.

Čak i oni koji nisu često u kontaktu sa prirodom leti vole da ugrabe malo vremena za odmor, uživanje i roštiljanje, a prave ljubitelje prirode leti je teško zadržati u zatvorenom prostoru. Zato je prava poslastica za učesnike Vojvođanske treking lige, ali i mnogo drugih planinara, bila prilika da prvi dan leta 2014. provedu u okolini Carske bare, na susretu i pešačenju u organizaciji zrenjaninskih planinara.

Carska Bara je specijalni rezervat prirode u srednjem Banatu, koji se sastoji iz više vodenih ekosistema sa više stotina biljnih i životinjskih vrsta, a nalazi se na oko 15 kilometara južno od Zrenjanina. 

Ponajviše zbog čak 240 vrsta ptica, koliko ih ovde ima, nalazi se na prestižnoj Ramsar listi močvarnih područja od međunarodnoj značaja. U neposrednoj blizini Carske bare ima više vodotokova i vodenih površina, od kojih su najveće i najznačajnije reke Tisa i Begej i jezera simpatičnih imena Joca, Mika i Koča i Belo jezero.




Četvrto kolo ovogodišnje Vojvođanske treking lige održano je 21. juna na području Carske bare, u sklopu Susreta planinara koji ove godine po 22. put organizuje klub planinara "Zrenjanin" iz Zrenjanina. Takmičari su mogli da biraju između tri staze: od 15, 23 i 40 kilometara, sve bez visinske razlike. Start i cilj svih staza bilo je pristanište na samom ulazu u rezervat Carska bara, a najveća staza obišla je pomenuta jezera, ribnjak Ečka i sela Belo Blato i Lukino Selo.




Prelazak staza je ovog puta bio malo zahtevniji, ali ne zbog profila staza već zbog jakog sunca, visoke temperature i nedostatka hladovine duž staze, što je ipak dosta ublaženo interesantnim pejzažima. 

Carska bara zaista ima šta da ponudi posetiocima, a isto važi i za prelepa jezera plave boje i besprekorne čistoće. Budući da mi je jedna od najčešćih trasa za pešačenje krug oko Borkovačkog jezera u blizini Rume, ovde sam se zaista osećao kao kod kuće, s tim što je u okolini Carske bare sve ipak dosta veće i bogatije od Borkovca...



Belo Blato i Lukino Selo su dva tipična ušorena vojvođanska naselja.

Kontrolna tačka u Belom Blatu je bila u prednjem dvorištu lepo uređenog salaša "Lujza", koji čuva duh vojvođanske starine, bar što se izgleda tiče. Tu su drveni tremovi popločani starom ciglom, vinova loza, orasi i bagremovi, neizbežne guske, kao i jedan magarac (pravi, nas sa staze ne računam).

Selo nije dobilo ime bez razloga, jer ceo kraj leži na slatini neobično bele boje. Za razliku od zemlje, voda je u selu crvena, mutna, gvozdenog mirisa i ukusa, ali je lokalci ipak piju...

Lukino Selo je primetno manje od Belog Blata, ali se može pohvaliti vrlo širokim panonskim šorovima.



Za organizaciju ovog kola Vojvođanske treking lige, iskreno, ne mogu da nađem dovoljno superlativa.

Markacija, koja je u prvom i u trećem kolu bila najveća zamerka mnogima, ovde je izvedena najštedljivije u odnosu na sva dosadašnja kola (čini mi se da u prvih 20 kilometara i nije bilo markacije, osim nekoliko putokaza), ali nekako nije ni bila neophodna jer je uz duge, pregledne pravce i odličan opis staze bilo nemoguće zalutati.

Osveženja je bilo dovoljno, na svakoj kontrolnoj tački, a učesnici su imali priliku i da se oslade i tek dozrelim ruštevima uz put. Naravno, ni druženje sa novim i starim znancima nije izostalo.



U svakom slučaju, i pored sunca koje je na momente nemilosrdno pržilo, prvi dan leta na Carskoj bari bio je pravo uživanje ne samo za trekingaše, već i za mnogo drugih planinara-rekrativaca i sve ljubitelje prirode.

Takmičari će sada imati (zasluženi) odmor do kraja avgusta, kada sledi peto kolo Vojvođanske treking lige - Dunavske čarolije u Čortanovcima, ali sam siguran da kolege planinari do tada neće sedeti skrštenih ruku...



2 коментара:

  1. Razmišljam nešto, pa ja nisam nikada bio u Rumi pa samim tim ni na Borkovačkom jezeru. Mogao bi mi poslati neke detalje o toj stazi oko jezera kojom često pešačiš?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Inače sam razmišljao sam da napišem koju reč o Borkovcu, sad imam povod više. :)
      U suštini, to je jedna lagana šetnja od desetak kilometara koja možda nije naročito atraktivna, ali je odlična za rekreaciju kad čovek nema dovoljno vremena da ode negde dalje. Sledeći put kad krenem u šetnju, poneću i fotoaparat, pa ću napraviti jedan kraći prikaz staze.

      Избриши